splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

in Eseji

Otprilike ovako

Splitski rockeri

Ovaj bend koji je pionir klupske bluz scene u Splitu, nije nastao ciljano, već kao grupa prijatelja, ljubitelja glazbe

koji su svirajući akustične instrumente zajedno rasli i slijedili formu bluza. Priča bi bila siromašnija, da moje pisanje ne slijede misli bubnjara i najstarijeg člana, Vlade Kragića Patka. I sam naziv benda je poseban, kao i njihova svirka, koja je u početku i bila „otprilike ovako“. Povezivalo ih je dalekih sedamdesetih, slično razmišljanje tada tinejdžera, koji su slušali glazbu koja ih je spajala. Lokomotiva koja je vukla ostale, bili su pok. Jadran Zlodre Gobo i Tonči Kragić Krifle. Probe su se održavale u kućnoj drvarnici na Gripama, naravno prvo je bilo potrebno dovesti je u red, a nedjeljom bi se muziciralo. Svi problemi koji su tištali mlade bluzere bi ostajali ispred vrata drvarnice, jer valjalo je imati čistu i bistru glavu za razmišljanje o muzici. Njihovo opredjeljenje je bilo na način, da sve počinje od muzičke baze, od osnova, od bluza. Ako se to preskočilo nije dobro, pa se ta spontanost proširila na ostale, u nizu njih tridesetak dobrih muzičara. Upotrebljavali su gitare, mandoline, drombulje, usnu harmoniku, wash bord, washtube bas, udaraljke… Bila su to „lipa vrimena“. Taj dobar puls, kako kaže Vlado koji obožava Jimmia Hendrixa, bio je vodilja, pravac i put. Neki su uskakali, a neki iskakali iz te kočije ugode, ali odlika benda se nije napuštala. Odrastajući su se profilirali danas u nešto tvrđoj formi bluza, gdje je zvuk moćniji, onako „muškiji“. Za njih muzicirati znači lebdjeti prostorom u visine, gdje je „uvik lipo“, znajući da se ne može svaki put na pozornicu muzicirati tako dobro, kao da je svaki dan Božić. Nekad su bolji, a nekad lošiji. U ovih trideset sedam godina postojanja, bilo je dosta koncerata  kada se dogodilo „ono i ovo“, uz poneki „vrisak kad su izdušili ka prazna kesa“, što je ravno orgazmu. Tako ih je odgajao frontmen i virtuoz na usnoj harmonici pok. Gobbo, koji je imao i izvrstan nerv za napisat tekst za „every day“ na hrvatskom jeziku. Naravno da taj skromni „bluzer do kosti“ puno nedostaje, jer bio je kralj splitske bluz scene. Danas u bendu više nitko ne piše tekstove, već one koje je ostavio zaboravljene u škafetinu, dorađuju Patak i ostali muzičari iz benda. „Otprilike ovako“ nije izdao puno materijala, iako potpisuju skladbe za dvije kazališne predstave i dva kratka filma, polulegalni kako vole kazati CD s četiri pjesme, te kompilaciju kada je Gobbo umro. Vole nastupati u intimnijem prostoru, premda im nije strana ni velika pozornica s mnoštvo publike. U spomen na Gobba, organizirali su ovo ljeto na Prokurativama Bluz festival, koji je fenomenalno primljen od splitske publike. Par tisuća ljudi je uživalo, s vjerom da to što se dogodilo, nastaviti će se  dogodine i postati tradicionalna klupska priča. Jer šteta je sve što je lipo ne ponoviti. Tom prigodom je izdan  CD i DVD, te prenošen na HTV-u. I kao što kaže Patak, sve treba štovati i imati volje, pa će kreacija sama izaći, a on namjerava ostati u bendu „dok ne padne“ , jer to voli i gušta. Poželimo bendu“Otprilike ovako“, da se ta klupska lipa priča nastavi u nedogled.