splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

in Eseji

Koralji

ČAROLIJA IZ DUBINA

Što je tajna života? Možda je skrivena duboko u njedrima mora - pa zavirimo u tu modru dubinu i dočarajmo njezine

veličanstvene misterije. Uživajmo na povjetarcu koje nam hladi tijelo, uz opojan miris bora i masline prepustimo se njegovoj moći. Ili da se možda lijeno opustimo i uljuljamo dok nam ruke miluju glatku morsku površinu, a sklopljene oči naslućuju njezine tajne. I zato, dok valovi u vječnome ritmu slijede svoj put do obale, dajmo da more pobudi novi, drukčiji osjećaj, zaronimo u njegovo plavetnilo i otkrijmo djelić storije o morskom dragulju - koralju. U kršćanskome svijetu koralj simbolizira Kristovu krv i žrtvu, pa se stoga vjerovalo da koralji nisu obične morske životinjice, nego djelo samoga Boga. Grčka legenda kaže kako je crveni koralj nastao nakon što je Perzej, pobijedivši Meduzu, odsjekao njezinu glavu i bacio ju u morske dubine: Meduzina je krv obojila alge i pretvorila ih u koralje.
Naziv koralj dolazi od grčke riječi 'koracion', a znači 'kći mora'. Koralj je kolonija sićušnih morskih bića iz razreda mješinaca, prirasla uz podlogu, a svaka jedinka ima usni otvor okružen vijencem pokretljivih lovaka. Obično žive u tako velikim kolonijama da stvaraju koraljne grebene, a u tropskim morima i cijele otoke. Koraljni greben je najveća i najspektakularnija struktura stvorena od živih organizama i izgleda poput neuništivih građevina. Ima ih više od 6.000 vrsta, a najcjenjeniji je među njima crveni koralj - Coralium rubrum, što ga zovu i plemeniti, dragocjeni koralj. Osim njega, među posebne svrstavaju se još i bijeli (Amphihelia oculata), ružičasti (Corallium secundum), crni (Antipathes sp.) i modri (Heliopora coerulea), koji je i najrjeđi.
Koralj uspijeva u čistim vodama koje omogućuju suncu da osvijetli simbiotičke alge što žive na ticalima koralja. Hrani se planktonima, sitnim mekušcima, koje hvata lovkama, pomažući se pritom trepetljikama na usnoj ploči. Optimalna temperatura mora za razvoj koralja je oko 26 stupnjeva. Na Sredozemlju, gdje koralji žive u manjim skupinama, pa čak i kao pojedinačna 'stabalca', godišnje se izlovi oko 70 tona njihovih kalcitnih 'grana', a čovjek uništava te čudesne tvorevine i na druge načine: pojedina područja u podmorju nalikuju pustinjama prekrivenim ostacima kostura - razlog je globalno zatopljenje i onečišćenje mora koje ubija ta sitna živa bića. Koralj sadržava milijune jednostaničnih alga, čiji im pigment daje prekrasne boje, ali one ne podnose temperaturu mora veću od 29 stupnjeva, pa zatopljenje izaziva stres zbog pojačanog stvaranja toksina. Smrt koralja ima trenutačne posljedice za život u podmorju jer su mnogim ribljim vrstama koraljne strukture staništa u kojima se skrivaju, nalaze hranu i razmnožavaju se.
Koraljarstvo od davnina privlači zanimanje posebnoga kruga ljudi. Ta strast i avanturizam donose velik novac, ali - zbog opasnosti pri ronjenju - i velik rizik. Ipak, ljudi se koraljarstvom bave više od 3.000 godina; koralj je oduvijek bio iznimno cijenjen, pa postoje zapisi u kojima stoji da se mijenjao za dijamante i bio vrlo vrijedna roba u razmjeni za razna dobra. Stanovnici Trapanija na Siciliji spominju se kao najstariji koraljari na Sredozemlju, dok su u našem moru bogata nalazišta koralja na području zadarskih otoka, oko Šibenika, Svetog Andrije, Visa, Hvara, Lastova, Mljeta, Rta Oštro...
Na Zlarinu, po koraljarstvu najpoznatijem našem otoku, tradicija traje od dolaska Talijana Di Grega iz Napulja, koji je 1932. godine onamo došao da pouči stanovništvo proizvodnji ukrasa od koralja, pa do današnjega - posljednjega majstora Vjekoslava Duhovića, koji od koralja izrađuje ogrlice, naušnice, prstenje i drugi nakit. Kao odličan poznavatelj povijesti zlarinskoga koraljarstva, pokušao nam je svojom pričom približiti doba kad se malenim gajetama odlazilo u nepoznato, veslajući i jedreći. Cijelo mjesto skupilo bi se na obalu, na ispraćaj. Obično bi polazilo desetak brodica, redovito u sumrak - da ih zle oči ne vide. Prvi zaveslaj nije mogao uslijediti dok žena gospodara broda (paruna) ne bi odriješila uže - i pomokrila se po njemu. Na moru se ostajalo dugo, i do mjesec-dva. Prije odlaska, koraljari bi se zavjetovali sv. Fortunati ili sv. Nikoli da će, ako se sretno vrate, donijeti i darovati mu najbolju granu. Kada bi došli na 'poštu' potrage - koju su odlično poznavali, služeći se zabilješkama i kartama pozicija što su ih ljubomorno čuvali - najprije bi provjeravali smjer morske struje. Naime, koralj živi na rubovima jaraka u podmorju i najvažniji pokazatelj za njegovo nalaženje jest devijacija kurenta. Kada bi naišli na obećavajući 'morski vir', spuštali bi 'inženj' na određenu dubinu, pa bi zahvaćali 'grane' koralja mrežom, ili bi - ako morska struja ne bi bila povoljna - odlazili na drugu poziciju. 'Lov' je bio iznimno naporan jer bi taj alat u obliku križa stalno zapinjao, što za podmorske hridi, što za naseobine koralja, a bio je poprilično težak. Stoga bi ga vukli gore-dolje dok ga ne bi oslobodili. Koralj se tada lovio tako da bi se mrežom zahvatile odlomljene 'grane' - pri čemu bi najbolji dio ostajao u moru. Ipak, znalo se 'uhvatiti' i do 100 kilograma po brodu, što se smatralo dobrim 'lovom' - a bilo je i zle sreće: jednom su se koraljari vratili bez trojice sumještana. Golema je žalost zavladala na Zlarinu...
Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća koralj se počeo vaditi ronjenjem, s dubine od 40 do 100 metara. Dakako, eksploatacija je time uznapredovala preko granice održivosti kolonija, pa danas koralja u jadranskome podmorju ima vrlo malo, ograničen je broj dozvola za njegovo vađenje, što je donijelo još više ekskluzive tom opasnom poslu. Naime, 'lov' ronjenjem iznimno je opasan jer ljudi-žabe odlaze u velike dubine gdje doslovce beru koralje. Ako imaju sreće da u tih 7-10 minuta u dubini, nakon što ih otkriju, nešto i naberu, dobro je - jer duže od toga ne mogu ostati na tim dubinama.
Naš crveni jadranski koralj ponajbolji je te vrste, nastavlja priču Vjekoslav Duhović - vraćajući se u prošlost da bi nam dočarao kako se koraljni nakit nekad proizvodio. Prvo bi se proučila cijela grana koralja, tanki bi se izdanci otkidali, a deblji dijelovi, cjenjeniji, posebnim kliještima kidali su se na sitne komade. Takvi bi se komadići potom brusili s pomoću turpije i brusa, koraljne su se perle bušile ručnim svrdlom, napravom sličnom vretenu, dok se danas buše električnom bušilicom, uza stalno hlađenje vodom. Perle su se polirale u posebnoj vrećici napunjenoj malim oblucima i prahom kamena plovučca, a na kraju se dodavao i prah jelenjega roga kako bi se dobio savršen sjaj. Dva bi se dana tako trljalo na suho, a zatim se poliranje nastavljalo u koritu jednakom onom za miješenje kruha - još dva dana, s pomoću vode. Trljalo se sve dok voda u tim vrećicama ne bi bila kristalno čista, što je značilo da je perlica polirana.
Obrađene perlice nizale bi se u ogrlicu, obično ukrašenu srebrom i zlatom. Inače, priča o savršenome koralju nije istinita; koliko god i naš jadranski bio dobar, svaka grančica ima neku 'grešku u materijalu', pa se meštar od zanata trudi da perle naniže tako da se ti sitni nedostaci ne vide. Tajna savršenstva je u obradi kuglica: obrađene i ispolirane, na hrpi daju modričasti sjaj. Naime, kad se zagledate u tu ljepotu, nastaje čarolija - javlja se plava boja, što jadranskomu koralju, u odnosu na druge, daje posebnu kvalitetu i cijenu. Koralj je, svojom čvrstoćom, simbol snažne volje i fizičke snage koja se rijetko kada može slomiti, dok nakit od njega plijeni pažnju svojom elegancijom i jednostavnošću, pa je namijenjen ženama istančanog ukusa.
Mnoge su legende vezane uz crveni koralj, neki ga smatraju izvorom vitalne energije i sretnim kamenom, a u nekim krajevima još i danas novorođenčad kite koraljnom narukvicom - protiv uroka. Crveni koralj cijenjen je i u kristaloterapiji, primjenjuje se kao indikator u otkrivanju malignih oboljenja te kao pomoć pri njihovu otklanjanju. Poznati su tako pozitivni rezultati primjene koralja u liječenja čira na želucu i dvanaesniku, te raznih gnojnih upala i apscesa.
Meštar Duhović umije od koralja napraviti najraznovrsniji nakit, sam dizajnira i izrađuje prava mala remek-djela. Drži ga ljubav za tim malim fascinantnim morskim draguljem, kao i želja da napravi neki novi, još ljepši i cjenjeniji komad nakita. I dok strane turistice za tom ljepotom od ručno izrađenog nakita luduju, ja kažem: 'Dobro jutro more zlato, zagrli me oko vrata, da se zajedno, na žalu, smijemo moru...'