splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

in Eseji

Arheologija

pod morem istočnog Jadrana

Ljudsku vrstu  magično je privlačilo podmorje od davnina, ponajprije zbog potrage i lova na skrivena blaga za potonulim galijama.

Nezasitna želja za otkrivanjem tajni i uživanjem u nepreglednom morskom carstvu, tjerala je istraživače, avanturiste, fascinirani i ljepotom očarani, da se spuštaju u tamne dubine. Osluškujući skladnu nečujnu melodiju, svakom se isplatilo biti dolje u morskom vrtu. Ta dubina, modrina, izaziva duboko strahopoštovanje i stavlja na kušnju svakog tko poželi čuti njezin glas iz morske čarolije, vidjeti sirenu, ili drevno čudovište- levijatana. Razvitak tehnike postupno je rješavao problem čovjekova silaska u tajanstveni svijet, a najbržu evoluciju zabilježena je 1944 godine, kada su Le Prieur, Cousteau i Gagnan usavršili aparat za autonomno ronjenje s komprimiranim zrakom. Ta  tehnička dostignuća brzo su prihvatili istraživači arheolozi i otpočeli novu etapu znanstvenih istraživanja podmorja. Podmorska arheologija tvori nedjeljivu cjelinu s kopnenom arheologijom, jer su metodološki postupci istovjetni. Ona teži zaokruživanju slike života, rada i djelovanja čovjeka i njegove sredine u pojedinim povijesnim razdobljima. Tako se i ciljevi ne sastoje samo u vađenju i spašavanju potonulih antikviteta, nego u cjelokupnom proučavanju hidro- arheoloških ostataka. Geografski položaj i prirodna razvedenost istočne jadranske obale, s brojnim otocima, uvalama, pogodovali su razvitku pomorstva i trgovine u prošlosti. To područje oduvijek je bilo satkano mrežom prometnica, te su postali glavne interesne sfere mnogih naroda, uz mnoštvo sukoba i ratova. Jadran je obilovao i raznim faktorima koji su uzrokovali elementarne nesreće: snažni vjetrovi, podvodni grebeni, hridine i plićaci, uz vjekovno gusarstvo, koji su uzimali svoje žrtve. Tako je podmorje istočnog Jadrana postalo u tom pogledu, jedno od najbogatijih i najznačajnijih u svjetskim razmjerima. Dosadašnji rezultati su samo mali dio zadiranja u pitanja podmorske arheologije, de fakto su pionirskog karaktera, a s većim intenzitetom i s većim materijalnim sredstvima bi trebali istražiti arheološke ostatke, potopljene brodove, tipološku i kronološku analizu njihovih tereta i njihovu provenijenciju. Zbog svoje atraktivnosti i sve većeg razvitka nautičkog turizma, pljačkaši sustavno devastiraju to bogatstvo. Hoćemo li se uspjeti suprotstaviti najezdi devastatora i zaštititi, sačuvati vrednote jadranskog podmorja, pitanja su koja ovise o nama  samima. Važno je rukovoditi se činjenicom da je zaštita blaga stvar nacionalnog interesa, svakim danom i sve složenija, pa u tom smjeru ide i ovaj članak. Najviše na meti kradljivaca su vrijedne rimske posude za transport vina i ulja- amfore. Zasad jedini učinkoviti način da se amfore zaštite od grabežljivaca, a podmorska kulturna blaga ipak prezentiramo turistima i roniocima, su metalni kavezi.
Premda se podmorski nalazi na području Hrvatske spominju u literaturi od XVI st., prva organizirana akcija proučavanja potonule arheološke baštine provedena je 1889 godine. Tada su slavni hrvatski arheolog don Frane Bulić i austrijski profesor geografije Albert Penck, uz zapadnu obalu poluotoka Vranjica, između Splita i Solina, u plitkom moru naišli na antičke sarkofage. Bio je to prvi pokušaj znanstvenog istraživanja u hrvatskom podmorju, i tom prilikom angažiran je iz Trsta ronilac, koji je izmjerio položaj i dimenzije nalaza, te znanstvenicima opisao situaciju na morskom dnu. Planovi o vađenju sarkofaga nisu se tad ostvarili, a nalazi su nestali pod poslije nasutom obalom. Međutim 2005 godine, zahvaljujući obnovi vranjičke obale, ponovno su pronađeni i napokon iz mora izvađeni potonuli antički sarkofazi.   
Na sjevernoj strani Marjanskog poluotoka, u uvali Špinut, pronađeno je 1958 godine slučajno ležište antičkog brodoloma s teretom takozvanih globularnih amfora iz II i III st. n.e., o čemu svjedoče i žigovi na ručkama posuda. Amfore su služile za prijevoz ulja iz rimske provincije Hispanije, današnje Španjolske, a Špinut je najistočnija točka Sredozemlja na kojoj su pronađene. Također je pronađena velika količina keramičkog materijala iz III i IV st., na žalost potpuno je opljačkano u površinskom sloju.
Kod otoka Ilovika je 1962 godine pokrenuto istraživanje antičkog brodoloma, i tada se prvi put radilo uz pomoć metalne mreže. Taj nalaz je predstavljao dotad najveći teret amfora, koji je kasnije u potpunosti devastiran.
Arheološki muzej u Splitu je 1972 godine organizirao podmorsko istraživanje potonulog antičkog broda u uvali Vela Svitnja, zapadno od viške luke. To je do danas najveći istraženi brodolom u hrvatskom podmorju. Najveća vrijednost potonulog broda je u činjenici, da je pronađen u odličnom stanju s potpuno očuvanim teretom amfora. Izvađeno je 548 čitavih amfora iz II st. pr.Kr., više cjelovitih keramičkih posuda uljanica, brončanih posuda…
Jedinstveno antičko blago na dubini od 30 metara leži kod Cavtata, netaknuto. Otkriveno je 1997 godine, kad je  pronađen brodolom s teretom sjeverno-afričkih cilindričnih amfora, čiji je broj procijenjen na više od 1000 primjeraka. U blizini navedenog leži skupina keramičkih dolija iz IV st.p.Kr promjera 2 metra, a riječ je o brodu cisterni, opremljenim velikim posudama za prijevoz vina. Posude se nisu ukrcavale i iskrcavale, već su bile sastavni dio brodskog potpalublja. Radi se o vrlo rijetkom nalazištu u Mediteranu, a ronilac ima privid s nekog drugog svijeta davno izgubljenog u vremenu.
Senzacionalno otkriće dogodilo se 1996 godine, kad je belgijski ronilac kod otočića Orjula, nedaleko od Lošinja na dubini od 45 metara pronašao gotovo u cijelosti očuvan brončani kip Apoksiomen. Brončane antičke statue u prirodnoj veličini vrlo su rijetke, otkriveno ih je tek dvadesetak, a izrada u bronci je još jedna posebnost. Kip je 1999 godine izvađen iz mora, i nakon dugogodišnje desalinizacije i brižne restauracije 2006 godine izložen javnosti. Izronjen je prepun morskih organizama, a uklanjanje inkrustacije nisu se koristila kemijska sredstva, već isključivo mehanička. Smatra se da lošinjska kopija potječe iz IV st. pr.Kr., a u unutrašnjosti kipa pronađeni su komadići drva, grančice, nekoliko sjemenki plodova, koštice masline i trešnje.
Arheološki lokalitet jedinstven na Jadranu pronađen je 2008 godine u Sutivanu na Braču. Lokalitet se nalazi na dubini od 33 metra, vidljivo je 21 kamenih predmeta, a mogu se prepoznati 7 sarkofaga, 2 poklopca i jedna kamenica. Prema dostupnim podacima riječ je o brodu koji je prevozio kamene poluproizvode iz nekog bračkog kamenoloma prema naručiocu u Saloni, u vremenskom okviru kasne antike. Ovaj brodolom spada u malobrojne s takvim teretom pronađene u Jadranu i Sredozemlju.
Podvodni arheolozi se danas u radu služe izuzetno vrijednom, sofisticiranom i suvremenom opremom za detektiranje i dokumentiranje nalazišta. Riječ je o skupim podvodnim fotoaparatima, ronilačkoj opremi, sondama i uređajima kakve koriste i najsuvremenije svjetske institucije za arheološko istraživanje podmorja. Do sada je obrađeno 150 lokacija, od 500 koliko ih ima. Kako je nemoguće obraditi i spomenuti sve lokacije, odabrane su one  najznačajnije.