splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

in Eseji

JADRANSKA SPUŽVA

NJEŽAN DODIR DUBINA

Ukoliko nemate vremena ili novca za odlazak u neki spa centar, to nikako ne znači da vam je potpuno uskraćeno zadovoljstvo

opuštanja u ugodnim kupkama i masaža što će vašoj koži vratiti mekoću, životnost, sjaj... Magiju mora možete osjetiti i u svom domu: šaka krupne morske soli, nekoliko kapi eteričnih ulja mediteranskog bilja po izboru, prava morska spužva... i seansa može započeti. Lagano njom istrljajte cijelo tijelo, pa ćete pružiti vrijedan poticaj cirkulaciji svojih tjelesnih tekuća i stimulirati protok limfe - nakon čega će vaša koža dobiti blistav sjaj, a osjećaj vašega zadovoljstva bit će potpun.
Spužve su vrlo jednostavno građene višestanične životinje, koje u kolonijama žive na morskom dnu. Nemaju pravoga tkiva ni organa, a njihove stanice uživaju znatan stupanj nezavisnosti. Osobita karakteristika spužava su mnogobrojni otvori po tijelu kroz koje struje u vodi otopljene hranjive tvari i plankton, ali spužve nemaju pravoga probavnog sustava, nego hranu upijaju svojim unutarnjim dijelom koji se sastoji od tkiva s bezbrojnim manjim i većim šupljinama, cjevčicama i komoricama, u kojima se odvijaju sve njihove životne funkcije: hranjenje, disanje, razmnožavanje. Hrane se mineralima te živim i mrtvim organizmima koji se nalaze u morskoj vodi - sitnim planktonom, dijatomejama, bakterijama, otopljenim organskim tvarima, tjelašcima simbiotskih organizama… Spužva promjera dvadesetak centimetara dnevno može filtrirati i do 2.000 litara morske vode, pružajući pritom zaklon mnogim drugim organizmima, poput račića, kolutićavaca i razvojnih stadija viših bića. U podmorju hrvatskoga Jadrana rasprostranjena je vrlo kvalitetna i tražena spužva, Euspongia officinalis adriatica - Dalmata fina, koja može narasti u promjeru od 40 cm, za što joj treba oko četiri godine, ovisno o području rasta, jer je osjetljiva na ambijent - traži toplo, slano, mirno i čisto more. Naša je spužva jedna od najkvalitetnijih na svijetu, zbog svoje fine strukture i kompaktnosti. Raste pričvršćena na grebenastomu dnu, do dubine od 200 metara, a po morfološkim značajkama, dijeli se u tri skupine: askon, sikon i leukon. Inače u svjetskim morima živi više od 5.000 vrsta spužava, ali svega petnaestak njih ima 'kućišta' koja, nakon obrade i sušenja, imaju komercijalnu vrijednost, pa te vrste spužvari od milja zovu pitomima.
U Jadranu žive vrste geodia, chiona, tethya, suberites, calyx, axinella, aplysina, cacospongia, hippospongia, euspongia… a glavna su njihova staništa oko rta Kamenjak, na krajnjem jugu Istre, te ispred Rovinja i Poreča, potom oko otoka Premuda, Silba, Olib, Kurbe Vela i Mala, Žut, Brača, Hvara (oko rta Pelegrin), a da spužve u Jadranskomu moru nisu dovoljno istražene svjedoči i nedavno otkriće spužve mesojeda, u podmorju Parka prirode Telašćica na Dugom otoku. Nalaz te spužve (Azbestopluma hypogea) drugi je u svijetu, nakon Marseillesa, gdje ju je pronašao francuski biolog Jean Vacel. Nalaz je doista senzacionalan, a ta je spužva pronađena na dubini od 25 metara, u području stalne i relativno niske temperature morske vode, promjera je svega 1,5 cm i bijele boje, površine hrapave poput čička. Nasuprot ostalim spužvama, koje se hrane filtriranjem mora, ova se hrani račićima koji se 'zapetljaju' u njezine vitice.
Ako se spužva pravilno odreže, tako da ostane njezin dio koji se drži podloge, iz 'korijena' će izrasti novi organizam. Veći dio spužava je aeroban, treba mnogo kisika za svoje preživljavanje i rast, a samo neke podnose znatno smanjenje otopljenog kisika u vodi, dok sve ugibaju ako se drže u vodi s izrazito malo kisika ili kad im se otvori u tijelu začepe muljem. Spužve se razmnožavaju spolno i diobom, djelomično su dvospolci, hermafroditi, a jajašca za oplodnju stvaraju nakon tri godine rasta, kada pupanjem izrastaju u busen odnosno koloniju. Spužva ima veliku moć regeneracije, a može se uzgojiti i umjetno: komadići žive spužve se objese na žicu ili uzicu, pa polože na morsko dno - iz svakoga djelića narezane, za dvije do četiri godine, naraste velika spužva. U davnim godinama velike potražnje, takav uzgoj uspješno je iskušan u hvarskoj uvali Sokolica, još daleke 1862. godine, a kasnije i u Malostonskom zaljevu, ali pokusi, kao ni komercijalni uzgoj, kasnije nisu nastavljeni, jer je spužve bilo dovoljno 'divlje' u moru. Vađenje spužava prvi se put spominje kao sustavna djelatnost u nas prije nešto više od 300 godina: tim su se poslom počeli baviti stanovnici otoka Krapnja, na poticaj redovnika Antuna, Grka s Krete, koji je na taj jadranski otok donio znanje o 'lovu' i preradi spužve. U to su se vrijeme spužve vadile u plitkim područjima, jer su se vadile ostima, s broda, dok je carska Austrija, nastojeći unaprijediti spužvarski obrt, preko državne stanice za otkup i preradu spužve u Trstu, 1893. godine dala zadruzi u Krapnju prvi ronilački aparat. Ronjenje tom teškom opremom bilo je sigurno, ljudi su rijetko stradavali, a marljivi su Krapnjani razvili tehniku ronjenja do savršenstva - mladići u dobroj kondiciji znali su zaroniti i do pet puta dnevno, na velike dubine, vraćajući se sigurno na površinu. Iskustvo i velika hrabrost učinili su ih pionirima ronilačkog umijeća na našem Jadranu, izvanredno korisnima i pri obavljanju podmorskih graditeljskih pothvata, vađenju olupina i sličnim poslovima - pri čemu je značajan poticaj bila i izvrsna zarada u tom napornom poslu. Spužvari bi, nakon što bi prikupili dovoljnu količinu, stavljali spužve u tvrde vreće, gnječili ih i mlatili, te ih ostavljali da se ocijede i uginule osuše na suncu. Potom bi im se tupim nožem strugala koža, uz ispiranje morskom vodom - sve dok ne bi ostao rožnati 'kostur'. Očišćene spužve sušili bi nanizane na konopac i na kraju ih očišćene od kamenčića i školjaka, svrstavali po veličini i kakvoći te upućivali u prodaju. Tijekom sušenja na suncu spužve dobiju svijetlu boju, blijedosmeđu ili zlatnožutu, a kemijskom se doradom mogu dobiti svjetložute ili bjelkaste, mekane spužve. Tijekom prerade spužva mora proći kroz tri kiseline - sastav kojih je čuvan kao najveća tajna - ali se ne radi o tvarima opasnim po ljudsko zdravlje. Na tržištu su osobito cijenjene spužve pravilnog oblika, mekane i elastične, žilave i s velikom mogućnošću upijanja vode.
Takva je spužva idealno sredstvo za održavanje higijene, jer i sama snažno antibakterijski i antialergijski djeluje; nakon njezine upotrebe pri kupanju, u njoj se ne zadržavaju bakterije koje uđu u njezine šupljinice. Prirodna spužva, posljednjih desetljeća potisnuta sintetičkim, vraća se u upotrebu na valu prihvaćanja pradavnih - itekako utemeljenih - vjerovanja da more liječi sve tegobe, kako je tvrdio Platon. Inače se za spužve, zbog specifičnosti njihovog metabolizma i sastava tijerla, postupno otkriva da su izuzetno značajan izvor sirovina za proizvodnju lijekova i kozmetičkih preparata. Biolozi iz australskog instituta za istraživanje mora stoga tragaju za metodama kojima bi se te prirodne kemijske tvornice mogle kontrolirano uzgajati u vodenim kulturama, posebice nakon otkrića tvari za koju se vjeruje da bi mogla postati osnova lijeka protiv leukemije - medikament na osnovi spužve sada je u pretkliničkoj fazi istraživanja, a procjene znanstvenika temelje se na činjenici da ta tvar, nazvana sorbicillacton, koja stimulira rad gljivica koje žive u morskim spužvama, u pokusima na životinjama izaziva pomor tumorskih stanica, ostavljajući zdrave stanice neoštećene. Već je u upotrebi lijek protiv gušavosti, koji se pravi od osušenih spužava, a koji u gramu praška sadrži više joda nego što ga ima u 100 litara morske vode.
Upotreba morske spužve kao sredstva za održavanje higijene spominje se vrlo davno: prastare freske pronađene na Kreti prikazuju njezinu upotrebu, dok su Rimljani od žilave spužve pravili kistove i njome oblagali unutrašnjost ratničkih oklopa. Danas se morska spužva upotrebljava na bezbroj načina, a iako moderna tehnologija nastoji raznim sintetičkim materijalima postići njezina prirodna svojstva, ona ostaje nedosegnuta po žilavosti, izdržljivosti pri učestalom habanju, mekoći i mogućnosti upijanja, te izostanku štetnoga statičkog elektriciteta. Morska spužva je našla široku primjenu u kućanstvu - osim za njegu tijela i lica, koristi se pri restauriranju umjetnina, za finu obradu keramike i porculana, u grafičkoj djelatnosti, u laboratorijima, farmaciji i medicini. Na kraju, uz dobar marketing, jadranska bi spužva mogla postati i atraktivan hrvatski suvenir - uporabni predmet s oznakom podrijetla, pa time i valjane promotivne vrijednosti.