splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

in Eseji

SMOKVA

RIZNICA SLASTI

Sočna i slasna, smokva (Ficus carica L.) je osebujna vladarica Mediterana, njezin je plod među najzdravijim voćem na svijetu,

a svojim mnogobrojnim konotacijama omogućuje vam da ju učinite medijem idealnog scenarija ljetne večeri: uz lagani burin i pogled na pučinu, počastite društvo zdjelom svježih smokava - i lozovačom, dakako, jer se savršeno sljubljuju i prate. Postoji nešto skriveno, moćno, prelijepo i erotično u smokvi. Njezino stabalce, u početku nalik prutiću s nekoliko listova kakve divljake, buja i raste, a onda 'eksplodira', stvara krošnju i snažno od strasti svojim se čvornatim korijenom usađuje (i) u kamen te ga razmiče i drobi. Smokva je neuništiva, godinama se obnavlja, bilo izdancima iz korijena koji nastavljaju život jedinke kada odumre staro stablo, bilo sjemenjem - jer iz svake od nekoliko tisuća sićušnih sjemenki koliko ih bude u dozrelu plodu može niknuti nova 'divljaka'. Istina je, smokva može čak i kuću 'pojesti', izraste li u ruševini, nemilice će ju zdrobiti... a to izaziva strah, pa i smijeh, uz nesumnjivo poštovanje. Obično uz put, kad ju se ugleda kako puna radosti donosi prve plodove - kao rana smokva, prije ljeta - onaj tko ju spazi, odmah ju i ubere... osladi se 'uvodom' u potpun okus smokve zreloga ljeta, one kolovoške ili rujanske, pune slasti i već pomalo uvele na grani.
Smokva simbolizira život, mir, blagostanje i plodnost, ona je hrana pustinjaka i sveto drvo mnogih predaja. Čaroban i sladak okus smokve - u  kojem su uživali Sumerani, Egipćani, stari Grci, Rimljani... - nadahnuo je drevne civilizacije da je prikažu već u najranijim umjetničkim predodžbama - nađeni su reljefi s prikazom berbe smokava nastali oko 4.000 godine stare ere. Međutim, devet je fosiliziranih smokava nađeno u dolini rijeke Jordan, pretpostavlja se starih oko 9.400 godina. Tijekom povijesti mnogobrojne su legende vezane uz plod smokve. Bio je Kleopatrino omiljeno voće, u rimskoj mitologiji vučica je osnivače Rima, Romula i Rema, dojila u sjeni smokvina drveta, a u kršćanskoj tradiciji smokva je jedno od najspominjanijih stabala - jer su Adam i Eva, nakon što su počinili grijeh i spoznali sram, stidne dijelove tijela pokrili smokvinim listom... dakako, potičući time strast, spolni nagon i žudnju. Smatra se da je smokva prva voćka koja se počela saditi kao odomaćena biljka, prva agrokulturna vrsta uopće, jer je uzgoj pšenice počeo tek tisuću godina kasnije. Vjerojatno potječe s područja između Palestine i južne obale Crnoga mora, a nesumnjivo je - uz maslinu i lozu - najzastupljenija voćka na Sredozemlju.
Listopadno je drvo razgranate krošnje, kora joj je pepeljastosiva, svijetla i glatka, a obiluje gustim mliječnim sokom. Listovi su kožasti, mladi su svijetle a 'zreli' tamnozelene boje, s gornje strane hrapavi, a s donje pahuljastodlakavi. Vršni pupovi su jajoliki, s dugim ušiljenim vrhom. Sjeme je sitno poput makovoga, pa se njime razmnožava zahvaljujući pticama koje ga odnesu do zaista nevjerojatnih mjesta, od starih gradskih zidina do stabala palme ili hridi uz more. Iz sjemena nikne poludivlja smokva, plod koje nije osobito ukusan. U agrokulturi se razmnožava kalemljenjem divljake te sadnjom reznica i povaljivanjem izdanaka.
Ono što uživamo kao smokvin plod, zapravo je cvat: skupina cvjetova zatvorenih u 'kruščicu' koji se u njoj oplođuju. Jednospolni su, sitni i na kratkim stapkama, a ima ih tri vrste: muški s trima prašnicima, ženski s tučkom i ženski sterilni. Oplođeni cvjetovi rastu kao mladi plodovi, svaki sa sjemenkom u sredini, zatvoreni unutar lažnog ploda koji, kad sazri, ima slasno i sočno meso. Smokva treba mnogo sunca, može rasti u toploj i umjerenoj klimi, a osim na Sredozemlju, uspijeva i u sličnim klimatskim uvjetima drugdje u svijetu, primjerice u Australiji, Južnoj Americi, Kaliforniji. U krajevima u kojima podnese zimu ne daje ploda, jer tamo - primjerice u Nizozemskoj - nema osice Blastophaga psenes koja oprašuje unutrašnjost cvjetnog omotača.
Plodovi su, ovisno o vrsti, žute, žutozelene ili modroljubičaste boje, kruškoliki i mesnati. Najbolje ih je konzumirati berući, jer brzo gube svježinu - oni koji na peteljci nemaju kapljicu mliječi već su stari. U svakom slučaju, nakon 24 sata će se ukiseliti i izgubiti izvorne arome - čak i u hladnjaku, a njezinom očuvanju ne pomaže ni pranje. Plasman svježe smokve ograničen je upravo slabom mogućnošću čuvanja, pa je njezina tržišnost izrazito slaba u odnosu na drugo voće. Organiziran otkup i prerada daleko su ispod proizvodnih i gospodarstvenih mogućnosti ove voćne vrste u nas, a obično se suši ili se prerađuje u džem. Smokva je izvanredno zahvalna biljka: doslovce daje plod 'bez muke i motike' - jedino ju treba svakog proljeća očistiti prorjeđivanjem grana te povremeno pognojiti. Međutim, osjetljiva je na onečišćenje, prva se 'pobuni' i nestaje. U Europi se odnedavno sade voćnjaci gustoga sklopa (na kalifornijski način), a plodovi se koriste za sezonsku potrošnju, u turističkom ugostiteljstvu te za sušenje. Proizvodnja suhe smokve posljednjih je godina smanjena zbog promjena u prehrani, jer raste potrošnja svježeg voća na račun osušenog.
Smokva može dati plod dva puta godišnje: proljetna je berba slabija po kvaliteti i kvantiteti, dok je ljetna izdašnija. Vodeći su proizvođači Turska, Egipat, Grčka, Iran i Maroko, a najboljom se sortom smatra smirna. Svježa zrela smokva je najbolja pri sobnoj temperaturi, poslužena kao stolno voće - tad se rastapa u ustima poput meda. Često se koristi u pripremi kolača, slatkih nabujaka ili zapečenih jela. Slasna je ukuhana u nekomu slatkom vinu, pečena u pećnici s jabukama te kao dodatak jelima od peradi: piletini, prepelici, purici ili patki. Izvanredno se slaže i sa slanim jelima, npr. kozjim ili ovčjim sirom, a zdrobljena na zapaprenu krišku pečenog kruha pravo je mediteransko osvježenje. Od nje se pravi i poznata tradicionalna sunijska rakija - boukha, a smokovačom se naziva i lozovača u koju se potope sušeni plodovi smokve.
Smokva ima veliku dijetoterapijsku i hranjivu vrijednost te ljekovito djeluje na bolesti želuca, slabokrvnost, zubobolju, oteklinu, tumor, kašalj, čireve i gnojne apscese. Uz svježe i suhe plodove, koriste se i prerađevine - kao namaz, kompot, žele i sok, osvježavajući hranjivi napitak, zbog lako probavljivog invertnog šećera te raznih enzima koji djeluju ublažavajuće na stjenke probavnog sustava. U nekim se zemljama od mliječnog soka mlade smokve pravi posebna vrst sira, namijenjenog dojiljama koje su ostale bez mlijeka. U narodnoj pučkoj medicini, čaj od smokava se koristi protiv bolesti grla, dišnih organa, jetre i mjehura. Pospješuje rad probavnih organa, ne izazivajući proljev. Smokva je bogat izvor kalcija, željeza, magnezija, vitamina B6 i kalija, a osobito sadrži pigment koji štiti male krvne sudove. Ima nizak sadržaj masnoća i visok sadržaj vlakana, kojih ima više od bilo kojega drugog voća i povrća. Odlikuje se mnogim pozitivnim zdravstvenim učincima, jer svježe i suhe smokve sadrže obilje pektina, topivih vlakana koja smanjuju kolesterol u krvi. Sadrži i triptofan koji pomaže za dobar san, kada mozak koristi glukozu pospješujući dobru cirkulaciju. U 100 grama sirove smokve ima 17,5 mg magnezija, koji je jedan od ključnih čuvara našeg organizma od štetnog utjecaja psihičkog stresa i pravi melem za stanice živčanog sustava. Preporuča se uzimati namirnice bogate magnezijem u stanju napetosti i anksiozne depresije.
Smokva sadrži voćni šećer, do 60%, koji pospješuje mozak da razmišlja brže i bistrije - izvanredno je 'gorivo' za nj. Svježa smokva nešto manje, jer sadrži oko 80% vode, a suha značajno više izvrstan je izvor energije. Hraneći se njom i zasitimo se, i čini nas budnim, svježim i bistrim, a reakcije su nam brze.
Na kraju, sanjati smokve znači neko iznenađenje - brati ih u snu uspjeh u poslu, a jesti smokve u snu donosi bogatstvo. Sanjati smokvin list je znak da će vam se želja ispuniti, a vjerovanje da smokva štiti kockare i donosi im sreću poznata je od davnina. Budisti smokvu smatraju svetim drvetom, jer je Buda pod njezinom krošnjom doživio prosvjetljenje, dok se u Kur'anu spominje na nekoliko mjesta kao voće pristiglo iz raja. Dakako, žene - uz pomoć magije - smokvom mogu začarati svoje ljubavnike!