splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

Niko Kranjčar

Niko na modrom

Bijeli hajdukov dres s brojem 10 oduvijek je bio rezerviran za prave nogometne majstore. Ostvarivši najveći transfer

u povijesti hrvatskog nogometa, veliki talent Niko Kranjčar dočekan je u Split kao spasitelj. Velebni doček koji mu je priredila «Torcida», nezapamćen je za jednog nogometaša. Miran, tih, povučen, taj fini zagrebački dečko osvojio ih je svojom igrom i hajdučkim srcem, te gospodskim ponašanjem izvan terena kojim impresionira sve ljubitelje nogometa.
Postavši građanin Splita, a poštujući običaje i tradiciju, prigrlio je i uzvratio tu ljubav.
Kako Vam je u Splitu?
Mogu reći fenomenalno. Srdačnost, na svakom koraku ta otvorenost ljudi… Uživam, asimilirao sam se, postao kako vi kažete, fetivi Splićanin. Ko to može platit kad se ujutro probudim, otvorim ponistru i ugledam Šoltu… a sunce mi toplim zrakama daje toliku potrebnu pozitivnu energiju.
Vaš prvi susret s morem, kada i gdje?
Imao sam oko 5 godina, kada sam s pokojnom bakom bio u Rovinju. Tamo sam naučio plivati. I sad se sjećam tih za mene prekrasnih trenutaka.
Škodi li vam more?
Ne, dapače, ali moram priznati da mi je bonaca draža od valovitog mora.
Koliko znate o brodovima?
Vrlo malo, ali draži su mi jedrenjaci od brzih glisera. Sjećam se nezaboravnog ljetovanja sa svojim prijateljima prije nekoliko godina na jednom jedrenjaku… i mogu reći da mi je to bilo jedno od ljepših ljetovanja.
Koji je brod Vaša želja?
Veliki jedrenjak, sviđa mi se ta atmosfera na takvom brodu, jer se može birati između burnog druženja i mira kad poželiš biti sam, povučeš se u svoju kabinu i prepustiš  maštanjima. Obožavam veliku klapu, a za to je idealan brod na kojem se može podijeliti radost i veselje.
Kako zamišljate život na takvom brodu?
Oni koji su na brodu moraju imati veliki prag tolerancije, bliske karaktere i zajedničke želje. Kompromis je nužan kao i u svakom obliku zajedničkom životu.
Smatrate li da je krstarenje brodom užitak rezerviran za elitu?
Mislim da nije, jer mnogi ljudi imaju male brodice na kojima se jednako tako može uživati i veseliti, premda se općenito život i način ljetovanja na moru promijenio. Kako čujem, sve se naplaćuje, privez, korištenje vode, struje… a kako najviše volim provod u malim uvalama, mislim da se još uvijek može ljetovati kao nekada.
Volite li divlje plaže?
Obožavam ih, bez obzira dali su pješčane, šljunčane ili stjenovite. Volim mir, tišinu, mirnu plažu. Mislim da nigdje na svijetu nema takve ljepote i djevičanske prirode kao naš Jadran.
Jeste li ikad ulovili ribu?
Vjerovali ili ne nikada. Bilo je pokušaja, ali nisam imao sreće. Za to je potrebno strpljenje, staloženost i posebna atmosfera. Vjerujem da to dolazi s godinama. Naravno da priželjkujem otići na pravi ribolov, valjda će mi se i ta želja ostvariti u bliskoj budućnosti.
Omiljena hrana na moru?
Nisam izbirljiv, sve iz mora volim na sve načine. Priznajem, rižot od škampa obožavam.
Spremanje hrane?
To prepuštam ženama. Volim pomoći oko postavljanja stola, aranžirati stol u posebnim prilikama. To sam valjda naslijedio od mame.
Kad ste u restoranu, što jedete, dopuštate li da Vam konobar očisti ribu?
Jedem ono što mi preporuče. Ponekad ribu, ponekad manistru. Obično ribu sam očistim, ali dopuštam i konobaru da mi to uradi, barem djelomice.
Koju ribu najviše volite?
Ne mogu reći da neku obožavam, uzmem ono što mi preporuče kao najsvježije, uz obavezno maslinovo ulje.
Jastog ili hlap?
Sve zavisi od društva, atmosfere. Nisam izbirljiv, sve mi paše i ako je društvo za, ja nemam ništa protiv.
Romantika na brodu?
Kad sam na brodu okružen morem, i kada misli ovladaju tijelom.. pa tome dodamo neku lijepu glazbu… Olivera, Parni Valjak ili Prljavo kazalište, pa sunce ili mjesec, svejedno, uz srodnu dušu i tišinu, mislim da je to čaroban svijet.
Poznajete li ružu vjetrova?
Otprilike, premda ne sve vjetrove, ali buru, jugo, maestral…znam. Kada sam na brodi puno toga me zanima, pa s kapetanom razgovaram o tim stvarima. Zatim krene priča o oblacima, morskim strujama, sidrenju, vezivanju broda… Želim biti upoznat sa tim stvarima, nogometnu priču na brodu želim svesti na najmanju moguću mjeru.
Imate li strah od morskog psa?
Imam, ali ne tako preveliku da se ne bih usudio krenuti u dubinu. Vidio sam ga na Maldivima, kada sam se spremao zaroniti uz jedan koraljni greben. Vidjevši ga, svi koji smo bili u moru smo izašli smo na obalu, navodno je bio dugačak 2 do 3 metra. Nije mi bilo ugodno u tom trenutku, ali smo nakon nekog vremena svi opet zaronili.
Da li ste riba, u nekom drugom životu, koja biste poželjeli biti?
Ona koja se najmanje jede.
Školjke kao afrodizijak?
Vjerojatno da, ako ih jedete u velikim količinama.
Brodica ili kruzer?
Uvijek sam za brodicu.
Maldivi ili Kornati, i zašto?
Kornati, jer su čišći, ljepši… i zato jer su hrvatski.
Biste li mogli živjeti na brodu?
Sebe nisam nikada zamišljao u toj ulozi, ali kada bih morao, zašto ne.
Zašto ste lani odabrali Bol za svoj odmor?
Moja djevojka Simona je tamo ljetovala niz godina i dobro poznaje ljepote tog mjesta. Nakon nekoliko uzastopnih ljetovanja izvan Hrvatske poželio sam biti na našem Jadranu. U Bolu nam je bilo fenomenalno, čak sam i ronio.
Iskustvo sa ronjenja?
Uzbudljivo je, otkrivaš novi svijet, fenomenalne boje... Uđeš u tu dubinu uz to prekrasno druženje, misli usmjerenih isključivo na tu atmosferu. Rado ču opet zaroniti kad za to bude prilike.
Tko odlučuje gdje ljetovati?
Uvijek je to dogovorno, bilo s djevojkom ili prijateljima.
Zaigrate li vaterpolo?
To mi je omiljena igra.
Jeste li dobar plivač?
Smatram se dobrim plivačem. Bez problema bih isplivao 50 metara „ kraulom“ uz pristojan rezultat.
Biste li ušli u podmornicu?
Zašto ne, bez straha, nisam klaustofobičan. Bilo bi lijepo kada bih kroz nekakav prozorčić mogao gledati čaroban podmorski svijet. To bi bilo super.
Kako zamišljate idealan odmor na moru?
Prvenstveno s dragim ljudima. Moj najdraži odmor bio je na jednom jedrenjaku s djevojkom. Nismo pristajali ni u jedno mjesto, već krstarili uvalama. Kupanje, ronjenje, dobra atmosfera, domaća hrana… Meni treba jednostavnost, nisam izbirljiv, malo mi treba da budem zadovoljan.
Imate li avanturističkog duha, biste li krenuli na put oko svijeta?
Ne, zasad nemam tu želju.
Najdraže dalmatinsko jelo?
Bijeli rižot od škampa.
Jeste li vezani uz navijače?
Svi navijači su manje više isti. Kad ti dobro ide uz tebe su, a postoji period kad si loš i onda ti okrenu leđa. S druge strane, navijači su oni koji ti daju podršku, ali su i kritičari. Ne želim ih uspoređivati… Split je za razliku od Zagreba manja sredina, a Hajduk je simbol cijele Dalmacije, pa je i privrženost navijača veća.
Koliko Vam znače roditelji u donošenju važnih odluka?
Oboje mi puno znače, volim ih poslušati, posavjetovati se. Oni su ti koji su me odgajali od malena da sam donosim odluke i uvijek sam imao njihovu potporu, bez obzira kakva bila moja odluka.
Da ste trener, kako biste unaprijediti igru Nike Kranjčara?
Nastojao bih ga primorati da više sudjeluje u igri, da traži loptu. Ponekad izgledam izgubljeno, nezainteresirani, protivnik zaboravi na mene, a onda ili dodam loptu za gol ili ga sam postignem. Je li to mana ili vrlina…. ne znam.
Što očekujete od S.P., što bi Vas zadovoljilo?
Prije svega odlazak u drugi krug natjecanja, uz moju dobru igru. Želim otkloniti sve sumnje dobrim igrama, da sam u timu zato jer mi je otac selektor.
Nastavak karijere, kada i gdje?
Vjerojatno je ova moja zadnja sezona u hajdukovu dresu. Fantastično sam primljen u klubu, Splitu, na svakom koraku. Ovom prilikom se svima želim iskreno zahvaliti. Bilo je i teških trenutaka, ali uvijek su svi bili uz mene.
Kamo krenuti..? Prema nekom dobrom klubu, gdje ću se uklopiti i nastaviti obavljati dobro posao za koji sam se opredijelio. Nadam se da ću potpisati takav ugovor prije S.P-a., neopterećen nastupom u Njemačkoj, i talent koji mi je bog dao staviti u službu vatrenih.

Travanj, 2006.