splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

Mate Arapov

Mate NO1

Tijekom tmurnih zimskih mjeseci teško da će itko tko prođe splitskom rivom ili marinom, te pogledati u smjeru mora, izbrisati iz sjećanja

sliku sićušnih bijelih jedara koje se, u nekom suludom plesu jedva naziru iza krijesta valova. Ti će se i zapitati tko je tako hrabar da se suoči sa snagom prirode. Međutim, splitski ambijent ne primjećuje njihov trud, radije okrećući glave u smijeru bogatih sportova.
Mate Arapov, inženjer pomorstva, jedriličar splitskog Mornara, dvostruki vicešampion Europe, deseterostruki prvak države u klasi laser, perjanica je hrvatskog jedrenja. Jedan je od rijetkih zaljubljenika u more, koji je svoje žuljevite ruke, osim držanju škote ,posvetio i izradi modela, jedrilica i gumenjaka.
Sagradili ste u nas neuobičajen krstaš s inovativnim krilima / balkonima /.Otkud Vam  ideja za tu konstrukciju?
Nema tajne, naime prve jedriličarske vještine savladao sam u društvu prijatelja Elka Mrduljaša, Maria Malenice, Joze Jakelića, Zvone Bečića, Ivana Mišure …jedreći na krstašu Elkina oca, za razliku od mojih današnjih konkurenata koji su osnove jedrenja naučili u optimistu. Kako je moj stric imao starog Amona, krstaša, uvjerili smo ga da proda isti i kupi Jazz 27, kojeg smo preinačili /ispilali krmu, proširili je, provu od kose napravili okomitom, dizajnirali novu kobilicu, timun, povećali jarbol …/ . Sva sreća da je stric sve to odobravao. Brod je pokazao zavidnu brzinu, a sam dokaz su osvojene brojne regate. Međutim, poželio sam brod modernih linija, koji će biti atraktivniji za jedrenje i još brži. Znao sam kako bi trebao izgledati, a da ne bude preskup i upravo se tada pojavio projektant Srđan Doković sa nacrtom broda sličnih karakteristika. Prodajom starog Jazza kupio sam materijal potreban za izradu novog. Novca je nedostajalo za opremu, pa sam zahvaljujući faturetama i taj problem riješio. Klapa mi je pomogla u izradi modela, kalupa i broda. Cjelokupni posao se odužio zbog brojnih treninga i samih regata. Napokon brod imenom Mozak je bio završen sa balkonima i jarbolom koji se u vožnji može pomicati. Za naše prilike brod je izuzetno brz . Ponosan sam na njega i užitak je jedriti na njemu. Tada zaboravim na brojne probleme na koje sam nailazio pri njegovoj izradi.
Nakon krstaša gradite gumenjak?
Natječući se po svijetu, pomalo sam bio ljubomoran na trenere i njihove glisere ljubimce. Bilo je frustrirajuće gledati kako ti ljepotani moćno svladavaju velike valove .Prije 3-4 godine poželio sam da i ja nešto tako napravim. Ipak je to manje tehnički zahtijevan rad nego krstaš. Sakupljajući podatke osnov mi je bio engleski Tornado. Moje zamisli Luka Colnago je stavio na papir i finalizirao cijeli projekt. Proračuni i izrada modela kratko su trajala, jer smo radili danonoćno. Rezultati testa bili su izvanredni te sam sa prijateljom Ivom Sliškovićem krenuo u izradu glisera. Trebalo je nekih 4 mjeseca da od ružnog pačeta izraste prelijepi labud.
Može li se taj projekt komercijalizirati?
Napravljeni su svi potrebni kalupi i zainteresiranih već ima. Potrebno je prvo riješiti papire u Hrvatskom registru brodova. Nadam se da će tada stvari krenuti željenim smjerom.
Koji Vas izazov vuče da i dalje jedrite?
Nedostaje mi medalja sa S. P. i Olimpijskih igara i svaka mi je nova regata novi izazov. Još uvijek uživam jedreći u laseru .Da mi prestavlja napor odavno bih objesio „ škote o klin „. Prostora za napredovanjem ima, želim biti tehnički još bolji i brži .Ukoliko me ozljede zaobiđu nadam se da ću u tome uspjeti.
Gdje najviše volite regatavati?
Regatno polje u Hyeresu u Francuskoj mi nekako najviše leži što se vidi i po rezultatima . / dvaput drugi i jednom prvi / . Najsličnije je našem polju ispred Sustipana i Ćiova, vjetra ne nedostaje i pravi je užitak tamo regatavati.
Koji Vas je jedriličar privukao svojom osobnošću, odnosno svojim jedrenjem?
U prvom redu Brazilac Robert Scheidt, a potom Englez Ben Ainslie. To su danas dva najbolja jedriličara u olimpijskim klasama. Daleko odskaču tehnikom, a obojica dolaze iz klase laser, što dokazuje kolika je njezina vrijednost.
Kakva je konkurencija u toj klasi u nas?
Svake godine konkurencija je sve jača i bolja. Ja sam takoreći pionir u ovoj klasi, a oranica koju sam izorao danas daje ploda. Povukao sam mnoge za sobom, te mi je danas puno lakše.
Vidite li među njima svojeg nasljednika?
Po rezultatima i načinu jedrenja Tonči Stipanović je za korak ispred ostalih. U njegovim godinama ja sam dospijevao do C- finala, a on je već među 20-tak najboljih na svijetu. Veliki je potencijal, ali bez rada i odricanja uzalud talent… Vidjet ćemo hoće li izdržati tempo i nadmašiti me, što mu od srca želim.
Koji Vam vjetar najviše odgovara?
Prije sam volio jedriti po jakom vjetru, danas mi je svejedno. Da bih opstao u svjetskom vrhu, moram biti dobar u svim uvjetima. Pripremam se da budem fizički spremam za najveće napore, tada je puno lakše jedriti po takozvanim slabim vjetrovima, više se koncentriram na taktiku i tehničke detalje vođenja broda.
O čemu razmišljate prije starta i za vrijeme regate?
Uoči regate adrenalin skače i potrebno je primiriti strasti. Usredotočim se na procjenu koja strana polja je bolja, a zatim na startnu liniju, koja zna biti duga, s obzirom na broj jedrilica . Naime, krivom procjenom odmah na startu možeš izgubiti mnogo. Tu je najvažnija sprega s trenerom. On odradi svoj dio posla, savjetuje me i onda uskladimo mišljenja. Kad je odluka donesena dam sve od sebe kako bih najbolje startao, jer tu se stvara poredak same regate. Dobar start daje mogućnost da u konačnici bude uspješna. Ono što se dogodi u samoj regati nije odraz tog trenutka, nego nešto što se prije loše dogodilo na samoj startnoj liniji. Dakle , uspješan start vas stavlja u dobitnu poziciju.
Gdje Vam misli vrludaju za vrijeme regate?
Mislim isključivo da mi brod ide najbrže, pratim pogledom protivnike i refule. O drugim stvarima jednostavno nema vremena ni prostora. Kad se regata završi, dok se vraćam u bazu / ponekad to zna potrajati satima /, odvrtim cijeli film. Greške koje sam počinio nagrizaju dušu i žalim zbog njih, a onda anđeo dođe i kaže mi „Zaboravi , sutra je novi dan , nova regata i prilika za dobro jedrenje „.
Može li se jedriti opušteno zaboravljajući na neke osobne probleme?
U podsvijesti te nešto u takvom slučaju uvijek nagriza. Dobre i loše misli se ukrštavaju, a to ne može ispasti dobro. Svaki problem je kočnica, dobar rezultat koji sam napravio odraz je stanja mog duha u tijelu.
Trenerova uloga u Vašem razvoju?
Ona je bitna, pa sam se u početku, kada ga nisam imao, mučio sam i moje je napredovanje tada išlo puno teže i sporije. Godinama moj trener je Jozo Jakelić, dobro se slažemo, generacijski smo povezani i u svemu funkcioniramo. Zajednički se dogovaramo o treninzima i regatama, on zna koji je njegov dio posla i korektno ga odradi. Taj sklad koji postoji među nama želim da i dalje traje.
Glasoviti britanski trener David Howlett je rekao da svi veliki jedriličari imaju osobinu ratnika. Jeste li Vi ratnik?
Teško je govoriti o sebi… Dosta toga sam na svojim leđima podnio i godinama se sam probijao. Danas je mojim kolegama puno lakše, od treniranja do putovanja na natjecanja i nastupa na njima. Uvjete koje sam „uživao“ bili su partizanski, u početku sam bio i bez trenera, tako da hrabrosti , volje i velikog rada nije nikada nedostajalo. Ta vrlina mi i jest donijela dobre rezultate.
Oženjeni ste, je li to prednost ili smetnja u karijeri vrhunskog sportaša?
Kao prvo, to znači da starim. Imam sreću da moja divna supruga Jasna, nekoć i sama jedriličarka, ima razumijevanje za sve što radim i daje mi veliki poticaj. Vrhunsko jedrenje traži puno odricanja; da imam drugačiju ženu, vjerojatno bih se ostavio tog divnog sporta. Do Pekinga ćemo se oboje „strpiti“, a onda ću se potruditi da joj ispunim još neispunjene želje.
Olimpijske igre u Pekingu - treća olimpijada, konačno medalja?
Ove godine se nisam mogao potpuno posvetiti jedrenju, bilo je bolesti i ozljeda. Ali, najveći protivnik mi je – Mate Arapov. Trebale su godine da to shvatim, Zbog nemirna duha neke sam svoje ideje želio što prije ostvariti. A kako stariš dobivaš na iskustvu, te uviđaš da bi neke stvari  rado promijenio. Plan koji sam zacrtao jest jedriti na Olimpijadi u Pekingu, pa ću se posvetiti isključivo tom cilju. Znam da je „ona„ još daleko, da se treba kvalificirati i da je konkurencija jaka, ali stara poslovica kaže „na muci se poznaju junaci„ . Ako me bolest i ozljede mimoiđu, san o medalji i nije tako nedostižan. Bilo bi lijepo zaključiti karijeru u klasi laser -olimpijskom medaljom.

Rujan, 2006.