splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

Karlo Kuret

Hrvat na America's Cupu

Hrvatski jedriličar, diplomirani je inženjer strojarstva s iskustvom u projektiranju jedara. Vlasnik je Europskog srebra (2000.g.)

i Europske bronce (2003.g.).Višestruki je prvak države, uz pregršt medalja osvojenih na najjačim regatama svijeta,a 2003. godine na svjetskoj rang listi u klasi Finn, bio je na prvom mjestu. Zadnjih deset godina redovito je u top-10 na svijetu, bio je dvaput četvrti, dvaput peti i jednom šesti na svjetskom prvenstvu. Sudionik je četiriju Olimpijada, a na zadnjoj u Ateni osvojio je 4. mjesto. Prvi je Hrvat koji sudjeluje na America“s Cupu.
Dugogodišnje poznanstvo s Karlom omogućilo mi je da provedem dva dana s tim vrhunskim jedriličarom i profesionalcem, te obavim ovaj razgovor. Ali, dozvolu smo ipak trebali dobiti od šefa Devottija.
Četvrto mjesto na O.I. u Ateni?
To je mjesto koje je najnezahvalnije, jedrio sam dobro, ali se to kod nas ne cijeni. Samo se medalja štuje, u jedriličarskim krugovima se i te kako cijeni, a dokaz je i poziv za sudjelovanje u A.C.
Kako je sve počelo?
U aprilu u Hyeresu, s Lucom Devottijem sam razgovarao, s tim da tada nisam to sve uzimao sve preozbiljno, ali kako je vrijeme teklo, razgovori su bili sve ozbiljniji i 9. rujna se trebalo odlučiti.
Što je s Finnom?
 Finac je definitivno prošlost, sada sam profesionalac, tristo dana u godini sam zauzet, privlači me STAR clasa, ali tamo su dvojica, znači treba naći partnera kao i jakog sponzora. Interesira me isključivo kompletan olimpijski program, što je u ovom trenutku teško izvedljivo.
Mogućnost ovog tima?
Ogromne su, imamo kadar (super kvalitetan) a i logistika je izvanredna, vremenom će biti još bolja. Ovaj tim je super potencijal. Mi smo tek obavili petnaestak treninga zajedno. Ovo je kombinacija vukova (talijana) i nas finaca. Svi žele biti dio tima. Mi danas regatajemo, što je veliki uspjeh, čak smo i jednu regatu pobijedili. Meč s Novim Zelandom smo neko vrijeme vodili. Veliki hendikep ove momčadi je da nemamo mach reisera, ali to će vremenom sve doći na svoje. Ovdje smo došli trenirati i stjecati nova iskustva. Prioritet nam je bio korektno otploviti oko plutače. Iz razgovora s talijanskim dijelom ekipe, koja ima iskustva s nekoliko A.C. njima je trebalo šest mjeseci da taj manevar izvedu kako treba.
Po tvom mišljenju je li moguće imati i CRO-tim u AC.?
Teoretski moguće, potrebno je imati oko 50 miliona eura i napraviti tim. Jedriličare i ekipu vjerujem da smo u stanju oformiti. Ali taj projekt znači preozbiljan rad.
U kakvom je stanju ovaj brod na kojem jedrite?
To je rezervni treći brod od Alinghia. U super stanju je, i to je danas najvažnije. Napravljene su neke modifikacije na njemu. Novi brod se radi. Nama je najvažnije da imamo brod za trening, poslije kad se utreniramo i kada dođe novi brod sa novom opremom, tada će i brzina biti puno veća. Ali, za to sve ima vremena.
Kakav je vaš dogovor?
Dogovor je da do Nove godine probamo vidjeti kako će sve ovo funkcionirati. Nakon toga ćemo sjesti i probati se dogovoriti. Sada sam zadovoljan, ali, napominjem, moja odluka još nije donesena. Ne radi se o nekim velikim novcima, s obzirom na važeći dogovor da ču biti mjesečno devet dana kući, ako se to bude poštovalo, vjerujem u povoljan ishod. To će biti moj glavni uvjet. Ja imam dvoje male djece, ženu i obitelj. Vjerujte da sam ih željan.
Kako drugi gledaju na to?
Njih interesira olimpijski ciklus kao i A.C. Za sada je dogovor da se Europsko i svjetsko prvenstvo u malim klasama jedri. Ipak su to imena koja se ne odriču svoje velike ljubavi (malih olimpijskih klasa), a i puno su mlađi od mene.
Zašto se brod vadi na kopno?
Brod nema jelcot (zbog težine), na karbon se direktno nanosi boja, i da brod ne bi upijao vodu nakon svakog treninga se izvlači na kopno. Brižljivo se opere, a kobilica se (zbog hidrauličnih krilaca) dobro očisti i osuši.
Kako odabrati prave jedriličare?
Vrijednost pojedinog jedriličara se i te kako cijeni, sportski rezultati se gledaju, ali to nije presudno za dobivanje prilike. Važna je ocjena da se poštuje timski rad. Ovo je vrhunac jedrenja, koliko na svijetu ima izvanrednih jedriličara koji bi platili da mogu biti ovdje, a netko tko to odlučuje i te kako je procijenio svakog pojedinačno, od ponašanja, njegovog znanja do uvažavanja nadređenog.
Režim treninga i rada?
Ubitačan je. Za onog tko gleda samo vanjštinu, misli da je sve to šminka. Od 07,00 ujutro da 20,00 sati navečer se ne staje. Svi smo došli maksimalno spremni, odmah poslije olimpijade. Ovdje se itekako krvavo radi. Svatko ima svoj individualni program rada, pa trening na moru, onda razgovori s trenerom. Ukazuje se na svaku grešku. Ovo je vrhunski profesionalizam i ako hoćete opstati treba puno raditi posao koji neizmjerno volim. Svatko može navečer „zalampat“, međutim to nikom ne pada napamet. Sutra te čeka novi dan, novi napor i ako nisi odmoran, zna se. Drugi momci čekaju i te kako na redu. Ovaj režim mogu izdržati samo jake osobe. Odvojenost od familije, gledati da djeca rastu a da im nisam stalno pri ruci posebno mi teško pada. Zato naglašavam, odluka još nije donesena konačno, najvažnija su mi tih devet dana mjesečno biti kući. U početku razgovora nisam imao sliku da ću biti ovo što sada radim (taktičar), zato sam prezadovoljan sa trenutnim statusom u ekipi. Hijerarhija u timu se poštuje i uvažava svaka sugestija. Ovaj tim je počeo od nule prije par mjeseci, danas je to momčad koja ima i glavu i rep. Logistika je tu puno važna, još se sve uhodava, sigurno će se i pojačati s ljudstvom.
Koliko ovaj tim ima brodova?
Dva u Palermu i dva u Valenciji. Osim ovog sve drugo su brodovi za trening.
Kako gledaš na druge momčadi?
Četiri tima: Alinghi, Oracle, Prada i N.Zeland su u prednosti, jer imaju kontinuitet u selekciji i logistici. U pogonu su već nekoliko godina, sa ogromnim iskustvom, kupili su neke jedriličare (npr. ORACLE) više zbog straha da ne idu u druge momčadi nego što im trebaju. Njihova sprema je fantastična, što zajedno sa višegodišnjim, naglašavam zajedničkim radom im u ovom trenutku daje prednost. Međutim, mi smo sami sebe iznenadili.
Kobilica?
Skrivanja više nema, sve je jasno, otvoreno pogledima, razlika između brodova su minimalne, posada, odnosno ljudski faktor će presuditi.
Kako si reagirao kad si promoviran u taktičara, drugog čovjeka na brodu?
Do sada sam mirno spavao, nisam donosio ključne odluke, sada je to druga priča. Odgovornost je velika, sve informacije dolaze do mene. Ja ih selektiram, filtriram i ono što smatram da je važno prenosim skiperu Persyu. Zbog te uloge sam sretan, ipak su oni ti koji su u mene vjerovali i zbog čega su me i pozvali u tim.
Kakav je odnos prema tebi?
Svi su zadovoljni do sada sa mnom. Tim će biti i još veći, nitko nije osigurao mjesto u timu, ljudi će se rotirati i naći mjesto koje zaslužuje. Svi potezi na brodu su moji, a autorizacija je skiperova.

Listopad, 2004.