splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

Dean Barker

AMCUP - BOGOVSKI OSJEĆAJ

Dean Barker je skiper Emirates Team New Zealand, famoznog „Black Magic“-a, koji za mjesec dana kreće sa svojim timom

u ponovnom pokušaju osvajanje America,s Cupa. Veliki Rasel Cutts je 2000 godine prepustio kormilo tada dvadesetosam godišnjem Deanu, pri vodstvu od 4:0, da pobjedom nad Pradom osigura ulazak u kuću slavnih. Iako je nakon toga dvaput izgubio finale, 2003. i 2007. godine, danas on i njegova posada predstavljaju najveću opasnost američkoj posadi Oracla BMW. Našavši se u glavnoj ulozi u splitskoj premijeri nove Salone 38, Dean koji je po treći put u Splitu, prvi je isprobao taj brod, za kojeg njegova tvrtka Nexus iz Švedske isporučuje sve instrumente posebnih performansi. To je i bio razlog da u ekskluzivnom intervju, popričamo o moru i svim užicima koje jedrenje pruža.
Zašto jedrenje i što vam ono zapravo znači?
Kao dječak sam zavolio taj sport, prvo je to bio moj hobi, no ubrzo je kroz natjecanje zavladao cijelim mojim bićem, da bi na kraju postao i moja karijera. Danas je to moj posao čime zarađujem za život, ali sam uspio da spojim s njim i veliko zadovoljstvo, uživanje. Naravno da sam zbog toga izuzetno sretan i zadovoljan, jer predivan je osjećaj kada se natječeš protiv vjetra, morskih struja, često i nevidljivih protivnika. Tada suparnika ne vidim kao nekog koga trebam poraziti, nego kao partnera koji će mi omogućiti da osjetim sve draži koje jedrenje pruža. Premda moram napomenuti da postoje i oni drugi koje jedrenje doživljavaju isključivo kao posao. Ako nema uživanja i poštovanja protivnika, tog izazova, tad govorimo o stvarima za koje se ja osobno nikad nisam zalagao. Jedrenje je prelijep sport, gdje svaki put kad zajedrim doživim neki novi fantastičan osjećaj, koji me čine sretnim čovjekom, zato svakom preporučujem da se uhvati škote i kormila.
Jedrenje na Novom Zelandu prije 25 godina je bilo zanemareno, a onda je sve krenulo, Vlada NZ je shvatila da ulaganje u taj sport donosi najbolju reklamu za tu otočnu zemlju.
Kako je danas taj sport pozicioniran i koja je vaša uloga kao jedriličarska zvijezda?
Jedrenje je dugi niz godina bio sporedan sport u N.Z., i bilo je jako teško probiti se na nekom natjecanju i odjedriti regatu na visokom nivou. Imali smo sreću da se shvaćanje promijenilo, počelo se ulagati u mlade, pa kupnjom brodova, te organiziranjem mnoštva malih regata polako smo napredovali. I rezultati su se počeli stidljivo ukazivati, što je sve više nas mladih i povuklo da se ozbiljno prihvatimo jedrenja. Zatim je došlo i natjecanje u America,s Cupu, što je za našu malu državu velika stvar. Učinilo je jedrenje cjenjenijim, pa je danas to sport na drugom mjestu, odmah iza ragbija. Ja pokušavam biti involviran, biti dio promocije tog i takvog jedrenja. Mnogo se radi s mladima, prvenstveno s optimistima. Tamo se djeca uče prve jedriličarske korake, ali i uče poštivati more. Od tih mladih nada očekujemo mnogo u budućnosti, naročito poslije Svjetskog Prvenstva u optimistima koje mi organiziramo, jer će neki od njih vrlo brzo postati dio tima za America,s Cup. Uvijek se rado sjetim sebe kao početnika i susreta s Rasel Cuttsom, kada je nas mlade savjetovao kako što brže voditi brod. Upijao sam tada, pa i danas svaki njegov savjet.
Naslijedili ste Rasel Cuttsa te 2000godine, pri vodstvu od 4:0 protiv Prade kada vam je prepustio kormilo u ruke. Kako je bilo tada odjedriti tu regatu, koja vas je promovirala kao pobjednika najcjenjenije jedriličarske regate?
To je bila izvrsna prilika i šansa za mene kao mladog skipera. Ja sam i sada zahvalan Raselu na tom potezu, jer slavu nije zadržao za sebe, već ju je podijelio. Taj potez govori o kakvoj se sportskoj veličini radi. Bio je to veliki pritisak za mene, jer izgubiti tu utrku bi izgledalo grozno. Ekipa je bila fenomenalno pripremljena, pa je sve skupa izgledalo kao da smo nepobjedivi. Tim je bio nevjerojatan, i velika šteta je da smo se rastali, jer da smo ostali na okupu, bili bi zaista u igri za veliki rezultat.
Izgubili ste dva finala, 2003 i 2007 godine, zašto?
Odjedrio sam tri finala, a dva sam izgubio, premda smo bili zadovoljni i s onim što smo postigli. Oracle BMW je vrhunski tim i zasluženo su pobijedili. Mi smo 2003 godine bili mlad i neiskusan tim i nismo shvatili koliko smo trebali, ali smo bili drugačiji od drugih. Bili smo jako brzi, ali smo patili od nekih problema, a i jarbol nam je pucao kada nije trebao. Ta lekcija je bila jako vrijedna i značajna. U Valenciju 2007 godine smo krenuli s drugim pristupom, pripremali smo se tri godine i startali pobjedom na Louis Vuitton Cupu. Dobro smo jedrili, te napravili dobar posao pobijedivši druge dobre timove. Znali smo da kao izazivači trebamo napraviti još puno toga za ukupnu pobjedu. Na kraju smo svi bili razočarani, i bilo nam je žao zbog propuštene šanse. Par dana nakon poraza sam počeo razmišljati o slijedećem Americas,s Cupu, jer imamo priliku da sa svim dosadašnjim iskustvima i naučenim lekcijama budemo spremniji, da ovaj put napravimo korak više.
Usporedite Piter Blakea s Grant Daltonom, današnjim coach-om tima Novi Zeland!
Svakako imaju sličnosti, Piter je bio onako visok najposebnija osoba koju ste mogli upoznati. Ono što je on postigao u jedrenju je nešto veliko, na što sam kao novozelanđanin posebno ponosan. Grant je potpuno drugačiji lik, osoba, jako marljiv. Prvi dolazi, a zadnji odlazi, njegovi treninzi bi znali početi u pet ujutro. U početku nas je to znalo smetati, ali smo ubrzo shvatili da taj njegov način rada donosi svima nama uspjeh i radost. Nevjerojatna je njegova motivacija, takav vođa je za nas dar s neba.
Što je važno za skipera, koji su to osjećaji, impresije, upravljati s tako skupoj i brzoj jedrilici?
Skiper je kombinacija nekoliko stvari, od programa jedrenja, testiranja jedrilja i broda, do komponiranja posade. Može biti i pomoćnik na brodu, ali to je dio tradicije. A gdje je dio u kojem treba biti lider u regati, kada treba u djeliću sekunde donijeti odluku koja može biti dobra, ali i porazna. Pravi skiper svakodnevno poboljšava vještine sebi i posadi, te naučiti kako biti brži i izvući maksimum iz svoga broda. Upravljati kormilom mi daje osjećaj da svaki put pokušavam biti još bolji i uspješniji, pogotovo kada se natječem. Taj izazov, uz adrenalin koji se tada stvara u meni i pobuđuje sva osjetila, su fenomenalni trenuci zbog koje se isplati živjeti. Smatram se privilegiranim od strane Boga, što se bavim poslom u kojem beskrajno uživam.
Kako je došlo do poziva u timu Novog Zelanda?
Prvi put sam bio dio tima 1993 godine, kada smo se pripremali za regatu u San Diego. Vježbali smo u Aucklandu, gdje sam jedrio s Rasel Cuttsom. Za mene, tada dvadeset jednogodišnjaka je to bilo kao da sam se popeo na vrhu svijeta, nisam ni zamišljao da nešto može biti značajnije od toga. Bio sam privilegiran, a Rasel je u meni vidio „nešto“. Nisam otišao u San Diego, ali sam nastavio jedriti. Prvi put sam kao dio tima bio 1996 godine, kada me Rasel nazvao i upitao hoću li biti dio tima. Vrlo jednostavno izgleda, ali je zaista tako i bilo. Od tada sam neprestano u timu Novog Zelanda, što za mene kao jedriličara, ali i patriota, znači onaj vrhunac na planini.
Bili ste jedriličar Finna, zašto je ta klasa toliko važna za odgoj jedriličarskih zvijezda, što vam je ona donijela u „dotu“?
Godinama sam jedrio u Laseru u kojem sam naučio mnoge stvari, a kako sam narastao morao sam promijeniti klasu. U Finnu sam se tako susreo sa drugim, novim izazovima. Bila je to kombinacija jarbola i jedra za pojedine vjetrove. Finn je jako jak brod, treba biti snažan da bi ga se upravljalo, i stalno je potreban rad. Treba naučiti kontrolirati ga, jer zbog svoje veličine nije jako okretan. Potrebno je puno vremena provesti da bi prokužili kombinaciju jarbola i jedra, stoga je to izazov za svakog pravog jedriličara koji sanja tu klasu. Naučivši kako brod reagira u različitim uvjetima i kako ga što bolje kontrolirati, taj brod mi je puno pomogao u shvaćanju pojedinih kombinacija.
Mislite li da su katamarani našli budućnost u America,s Cupu?
Katamarani su svakako brži, pa postoji i veća šansa za prevrtanje. Treba paziti da nešto ne krene u krivom smjeru. Kao tim smo morali napraviti prijelaz iz broda u katamaran, što mi je u prvom trenutku bio šok. Nismo imali nikakvog iskustva jedriti na katamaranu, pa smo trebali brzo učiti. Svaki dan se otkrije nešto novo, što stvara uzbuđenje jer ne znam gdje nas sve to vodi. Naravno da se greške svakodnevno prave, moje mišljenje je da se tako brže uče nove lekcije. Što godine brže prolaze, postajem sve više konzervativniji, tako da vam ne mogu dati objektivan odgovor. Treba biti iskren pa priznati da su katamarani atraktivniji, brži, a to privlači sponzore i gledaoce. Ja se u svakom brodu osjećam dobro, sretno.
Kako vam danas prolaze dani, čime se bavite, gdje vam misli vrludaju dok upravljate nekim brodom?
Bavim se velikim programima, prezaposlen sam. Sjećam se kada je izrečena odluka da se jedri na America,s Cup-u, da se utrkujemo, da smo se našli pred velikim izazovom. Počeli smo jedriti na AC45, kojeg smo koristili za trening da se prilagodimo tom načinu jedrenja. U isto vrijeme smo bili zaposleni razvitkom programa AC79 i izgradnji tog katamarana, kojeg ćemo porinuti u srpnju slijedeće godine. Ove godine smo puno i naporno vježbali s AC45, bili smo jako vrijedni i zaposleni, jer treba naučiti i savladati razliku jedrenja između običnog broda i katamarana. Slijedeći mjesec počinje ciklus regata od Plymotha, San Diega, pa Kine, Australije… Osim toga moja privatna tvrtka Nexus postiže dobre poslovne rezultate, a na kraju, odnosno na prvom mjestu je moja obitelj. Moje četvero djece i supruga su moje blago, tako da svaki slobodan trenutak odvajam za djelić sreće i radosti s njima.
U Split ste došli isprobati novu Salonu 38, kako je došlo do suradnje i koje su vaše impresije Dioklecijanovog grada?
Moja firma Nexus nudi elektronički paket opreme, te je tako i nastala suradnja s AD Boats Ltd. Planiramo proširenje suradnje tako da zajednički planiramo aktivnosti vezane za promociju i zajedničko predstavljanje Salone 60. Nadam se da ću u njoj jedriti i koju regatu u drugoj polovici slijedeće godine kada bude zgotovljena. Što se tiče Salone 38, da budem iskren jako sam pozitivno iznenađen kako je to dobro izbalansiran brod. Ovaj model ima kobilicu koju je oblikovao dizajner Jason Ker, koji je dosta radio i na brodovima America,s Cupa. Postavljanjem nižeg težišta Ker je bitno poboljšao odnos težine broda i balasta. Sviđa mi se kormilo, mislim da je jako važna stvar kada imate lagan osjećaj pri upravljanju broda, koji je uz to i vrlo komforan. Drago mi je doći u Hrvatsku, ovo je moj treći posjet Splitu, i moram vam iskreno priznati da volim raditi s vama hrvatima. Jako ste dobri ljudi, susreo sam neke s kojima sam jedrio matchrasing i uživao podijeliti radost. Uvijek sam primljen srdačno, vaša gostoljubivost je iskrena, slična našoj novozelandskoj. Jako volim nogomet i uvijek kada igrate navijam za vas, jer ste odlična momčad i strastveni što se sporta tiče. Grad je predivan, palača je fascinantna, ne znate koju privilegiju imate što živite u tako lijepom gradu, gdje se može jedriti i uživati u vizuri grada.