splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

Gordana Kovačević

Zvjezdani hodač

Gordana Kovačević rukovodi kompanijom Ericsson Nikola Tesla koja je najveći izvoznik hrvatskog znanja.

U modernom i nemirnom vremenu ljudskog egoizma, vidljivo je njezino usmjerenje ka budućnosti, a iako na izgled krhka iz nje zrači vulkan životne snage i vedrine. Dok drugi vole život na lažini, ona potiče istinske ljudske vrijednosti i usmjerava mlade da ostave otisak koji je u njima.
Vaš opći osvrt na ekonomske prilike u Hrvatskoj...
Ekonomska situacija nije jednostavna. Ide već šesta recesijska godina, što definitivno ima utjecaj na standard građana, na poslovanje i na gospodarstvenike. S druge strane situacija je takva kakva je, i ono što mi kao pojedinci, kao osobe i lideri koji vodimo određene gospodarske subjekte, možemo napraviti je da idemo u pozitivnom smjeru, da se okrenemo novim rješenjima i poslovnim modelima. Trebalo tražiti izlaz na izvoznom tržištu, stvarati neke nove vrijednosti i tako utjecati ne bi li se situacija u Hrvatskoj promijenila. Često slušam priče, recesija je pa zato propadamo, međutim recesije je bilo i u prošlosti, a bit će je i u budućnosti. Kontinuirano se događaju veliki izazovi na tržištima, bilo u Hrvatskoj ili na nekim drugim tržištima gdje mi poslujemo. Međutim, takve situacije ne smiju biti alibi za neuspjeh, upravo obrnuto, u godinama koje su kvalitetne treba tražiti i pripremati se da se na najbolji mogući način opstane i kvalitetno, u najmanju ruku, stabilno posluje. Ono što ja vidim da je važno, a to je investiranje koliko je maksimalno moguće. Poslodavci su opterećeni profitom, naravno da je on važan - zbog stvaranja nove proizvodne vrijednosti, novih znanja zaposlenika, te strateškog pozicioniranja za jedno duže vremensko razdoblje. Mjerenje rezultata na kvartalnoj bazi je isto važno, ali ne i presudno. Ponekad i godinu možemo negativno poslovati, ali da znam da ću s time osigurati budućnost koja dolazi. Ako se to pak dogodi iz razloga jer nismo dobro vodili procese, organizaciju, ili nismo razumjeli okolinu u kojoj ostvarujemo poslovne rezultate, onda bih se jako zabrinula.
Što se cijeni u svijetu biznisa?
Mi kao Ericsson Nikola Tesla smo dio jedne globalne korporacije i na našem primjeru se cijeni vjerodostojnost, profesionalizam, poštovanje, te stvaranje dugoročnih partnerskih odnosa koji su bazirani na uspjehu jedne i druge strane. Često kada mislite da ćete osigurati fantastičan posao i profit u kraćem razdoblju, događa se da vaš partner to brzo prepozna i onda tih partnerskih odnosa nema, a vi gubite i kupca. Cijeni se vaš odnos, ali i stvaranje kvalitetnog proizvodnog rješenja usluga jer bez inovativnosti i razumijevanja potreba korisnika usluga, odnosno vašeg partnera s druge strane, ne možete biti uspješni.
Kod naših 'starih' riječ i obraz vrijedili su više od pisane riječi. Da li je to pravilo i u visokom biznisu?
Mislim da je. Znam kazati da zapisnici u kojima smo definirali akcije što tko treba napraviti služe kao alibi ako netko u tom procesu napravi pogrešku. Meni kao lideru značajne i velike kompanije koju vodim, riječ i partnerski odnos je puno važniji jer obraz je nešto što je itekako vrijedno. Kada izgubite obraz, gubite poštenje koje onda vrlo teško možete povratiti i osigurati poslovne zadatke u budućnosti. Ali, to vrijedi i unutar kompanije, prema menadžerima i zaposlenicima. Svojim vlastitim primjerom gradite odnose. Kod nas u Ericsson Nikola Tesla, među zaposlenicima, među kupcima osnovni preduvjet je profesionalnost i poštenje, ja bih rekla i poštivanje obje strane.
Može li se vaš obrazac preslikati i na našu Vladu?
Morao bi se preslikati. Kada govorimo o liderstvu ono je opći pojam i može se primijeniti u svim aspektima društva. Kada su Vlada i državni aparat u pitanju, ili bilo koja organizacija, neovisno o tome da li se radi o privatnom ili državnom vlasništvu, ako nema poštenog odnosa i poštivanja načina vođenja, teško možemo kao društvo u cjelini biti uspješni.
Gdje sebe vidite za deset godina?
Kada čovjek ima dvadeset godina kaže 'Ja ću za deset godina raditi nešto drugo'. Po prirodi sam dinamična, rekla bih da imam nešto dječje u sebi. Imam neke svoje snove koji se polako ostvaruju. Moj san prije desetak godina je bio da stvaram globalne regionalne centre u Hrvatskoj, da mladi ljudi žive i rade u ovoj prekrasnoj zemlji. Ali i da su im otvorena vrata u slobodi stvaranja i pokazivanju da su kvalitetni, dobri, inovativni. Da mogu biti bolji od drugih u ovom globalnom svijetu, da se osjećaju građanima svijeta, a s druge strane da budu ovdje. I čovjek kada ima takav san, koji se ne može preko noći realizirati, da može taj san živjeti i dijeliti ga oko sebe s timom i svim kvalitetnim ljudima koji su spremni zajedno putovati na ostvarenju tog puta. E sad, moji snovi se stalno rađaju. Što će biti za deset godina vidjet ćemo. Ja ću se nastojati uvijek malo igrati i uživati u onom što radim.
S čime se konkretno danas bavite, a s čime biste u budućnosti htjeli baviti vezano za posao?
Zapravo, informacijsko-komunikacijska tehnologija je jedno izuzetno dinamično područje koje pruža ogromne mogućnosti za nove ideje i inovacije. Mi zapravo živimo u jednom revolucionarnom dobu u kojem te tehnologije imaju utjecaj na život čovjeka, poslovanja i na razvoj društva u cjelini. Ta prepoznatljiva povezanost između naprednih ekonomija i korištenja novih tehnologija je vidljiva. Godinama smo bili prepoznati kao telekomunikacijska kompanija, radili smo rješenja, proizvode usluga za operatere kao što su HT, Vipnet, pa Deutsche Telekom, Vodafone…, rješenja za fiksne telekomunikacijske sustave, međutim već zadnjih nekoliko godina ulazimo i u nova područja. To je informatizacija procesa u drugim industrijama, kao npr. sport, komunalne usluge, digitalizacija gradova, zdravstvo… tako da ćemo nastaviti u tom segmentu tražiti nove prostore za razvoj i proizvoda i rješenja usluga za novi poslovni rast. Vizija koju Ericsson globalno ima je vizija umreženog društva s jednim putem koji je prepoznatljiv - da se 2020. godine umreži oko 50 milijardi uređaja. Trebalo je sto godina da se umreži milijardu mjesta, to su naši domovi, uredi preko fiksnih telekomunikacijskih mreža, bilo je potrebno manje od 25 godina da se u svijetu poveže pet milijardi ljudi kroz mobilni komunikacijski sustav. A bit će potrebno svega pet do šest godina da se umreži i poveže 50 milijardi uređaja, od čega će sve što bude imalo koristi od povezivanja to moći i ostvariti. Neće biti daleka budućnost da nam frižideri međusobno razgovaraju, da se implementiraju razna robotička rješenja koja će zapravo imati utjecaj na kvalitetu života čovjeka. Na stvaranje oslobođenja od različitih administrativnih procedura koji će omogućiti da onaj inovativni potencijal koji je prisutan u svakom čovjeku dođe do punog izražaja. Tako da je područje za daljnji razvoj inovativno, izuzetno široko i veliko.
Potičete kreativnost, ono se ne može mjeriti ograničenim vremenom, kako to rješavate?
Tu ste u pravu, zapravo mi govorimo o organizacijskoj kulturi, koja se bazira na inovativnosti, znači da svaki pojedinac u poslu koji radi svakodnevno dolazi s nekom novim načinima rada oko novog proizvoda, nove aplikacije… Neki od tih rješenja neće biti primjenjivi odmah, jer Pos morativnost se postiže da imate tu fleksibilnost i slobodu, a s druge strane moraju se i ti procesi inovativnosti definirati da oni budu strukturirani. Znači, od ove slobode do strukturiranosti, treba napraviti kvalitetan balans. Neke ideje koje se pojave nisu primjenjive u jednom vremenskom periodu, na njih se ne treba zaboraviti. Zato je važno, da je kompanija financijski jaka da možete ulagati danas nešto što će se pokazati kvalitetno rješenje u nekom periodu za pet ili deset godina. Mi smo prije deset godina ušli u područje zdravstva, da se indikatori zdravlja čovjeka preko body senzora prenose do vašeg liječnika, neovisno gdje se on nalazi. Tako smo osigurali da je život čovjeka pod kontrolom. Prije nekoliko godina je to bila čudna ideja, koja se činila da neće biti tako brzo primjenjiva. Ono što je bitno, da u timu imate inovativne ljude, talentirane mlade ljude, kojima ćete dati dovoljno prostora da ta njihova sloboda kroz rad dođe do punog izražaja. Mi nemamo fiksno radno vrijeme jer čovjek može sjediti u uredu i satima gledati u jednu točku i rezultata nema. S druge strane prepoznajemo rezultate i one ljude koji su kvalitetni u stvaranju novih dodanih vrijednosti.
Što znači biti žena na takvoj liderskoj funkciji, kako drugi gledaju na to?
Dugo vremena sam na različitim liderskim pozicijama, unutar kompanije Nikola Tesla i u sklopu globalnog Ericssona, tako da ja nisam osjetila 'čudne poglede'. Vjerojatno sam takav tip koji ima svoje ciljeve i ideje, pa ono sve sa strane što me smeta (ako je bilo kakvih komentara), to jednostavno izoliram i ne razmišljam o tome. Fokusiram se na one vrijednosti koje trebam kao osoba, kao lider, a takav je i odnos mene osobno u timu prema kolegicama koje preuzimaju izuzetno značajne odgovornosti u poslovima.
Koliko vas jedrenje opušta, kako ga doživljavate?
Željela bih da imam više vremena pa da se posvetim sportu, pogotovo jedrenju. Obožavam more, ono ima onu jednu simboliku, slobodu. Kada sam na moru doživljavam posebne emocije, a jedrenje s morem zajedno stvara jedinstven doživljaj. Doista sam uživala prije nekoliko godina, kada sam bila počašćena pozivom da budem kuma brodu na Volvo Ocean Race. Jedreći, družeći se, razgovarala sam s jedriličarima koji su svijet za sebe. Željela sam se malo približiti i zaviriti im ispod površine, ne bi li malo bolje upoznala njihov život. Osjetila sam posebnu strast, a takvu strast imaju i lideri neovisno u kojem poslu se bave. Vjerujem da ću u narednom periodu naći više vremena da uživam u tom fenomenalnom sportu i biti što više na moru, jer more liječi sve.
Posao kojim se bavite zahtijeva, možemo reći, žrtvu. Koliko pati vaša obitelj i kako gledaju na vašu odsutnost?
Zapravo moja me obitelj i upoznala takvu kakva ja jesam. Ne bih uspjela postići ove rezultate koje imam i ne bih mogla uživati u poslu koji radim da nisam imala podršku obitelji, osobito kada je kćerka bila mala. Ali kada sam s obitelji, onda sam u potpunosti posvećena njoj. Uživam u takvom načinu života, mislim i vjerujem da oni to ne doživljavaju kao žrtvu, to je jednostavno stil života koji su prihvatili, odabrali. To je i moj odabir, oni znaju da ja ne bih bila sretna osoba da ne radim ono što radim. Niti bih utjecala na svoje dijete da bude zatvoreno u nekom kalupu jer želim da ostvaruje sebe u punom potencijalu.
Veselite li se odlascima na tržnicu, kuhanju, ispijanju kave s prijateljicama…?
Naravno, preko vikenda sam kućanica u pravom smislu, volim se prošetati Dolcem i uživati u razgovoru s kumicama. Ne volim se zatvarati u kući, divni su to trenuci koje provedem s prijateljima na kavici, pogotovo kada se radi o prijateljstvima iz djetinjstva, iz osnovne i srednje škole, pa i onim s fakulteta. Bez obzira na poziciju, funkciju i odgovornost koju imam, prijatelji su oni pravi, a da zapravo me njihova funkcija nimalo ne zanima. Znam da je život danas težak, pa mi ti susreti mnogo znače jer me ispunjavaju pozitivnom energijom. Volim čovjeka u njegovoj pravoj, jednostavnoj veličini, a želim se nadati da sam i ja takva.
Za čime žalite ?
Nisam osoba koja gleda na prošlost, da tražim neka područja gdje sam mogla ići nekim drugim putem. Nastojala sam uvijek gledati naprijed, u budućnost. Mislim da sam odabrala posao koji volim i koji me motivira. Imala sam uvijek slobodu da sama odlučujem i da se okružim suradnicima koje želim i kojima vjerujem, da mijenjam one koji nisu takvi kakve mislim da trebaju biti. Tako svi stvaramo vrijednosti i za kompaniju za koju radimo, a ja bih rekla i za kompletno društvo u kojem živimo.