splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

Ćiro Blažević

ČIROKLECIJAN

Split, sa sedamnaest stoljetnom poviješću, najluđi po Smoji i najljepši grad na svitu ponovo ima svog cara, vladara.

Nakon Dioklecijana, Čiro Blažević nogometni trener pokorio je grad i postao ČIROKLECIJAN. Dogodilo se čudo, na treningu dolazi preko dvije tisuće, a na prvoj utakmici protiv Rijeke dvadeset tisuća navijača. Nekad izbornik vatrenih i trener nad trenerima, danas na zalasku karijere, pjeva kako sam kaže svoj labuđi pjev.
Što to Vi posjedujete da osvojite, zaludite najsportskiji grad na svitu?
To je recipročna ludost. Sve što se u životu režira to ne uspijeva. Pitali su me nakon bijelog šala i policijske kape što će biti slijedeće. Narod ima osobiti instinkt, moć procjene i sve što je artificijelno, to ne prolazi. Spontan sam čovjek, ljudi su u meni prepoznali ono što se ja utvaram da jesam: jednostavan čovjek koji voli ljude i želi im priuštiti zadovoljstva i radost. Moj dobar prijatelj i svećenik mi je jednom rekao «Ti dobivaš onoliko koliko te ljudi poznaju, i trudi se da te što više njih upozna».
Novine su opaka stvar, nekad zbog svog atraktivnog štiva, sklone su napisati i neistinu, tako da većina čitatelja i nogom fanatika imaju krivu pretpostavku.
Nisam zločest čovjek, uvijek sam na usluzi, pomognem u razumnim okvirima svima kojima mogu pomoći. Moja majka me naučila da od neprijatelja napravim poluprijatelja, a od poluprijatelja prijatelja. Hajdukova snaga je evidentna, ona se mjeri po količini fanatizma navijača, zato je Hajduk najveći.
Kako ste primljeni u klubu?
Izvanredno, kad sam došao klub nije bio u briljantnoj poziciji, nisu imali mogućnosti da se pojačaju, pustili su neke igrače koji su opterećivali buđet. Štimac, koji mene dobro poznaje, uvjerio je predsjednika Grgića, a i ostale, da ja od mladih mogu nešto napraviti. Činjenica je, da na tržištu nije bio neki osobiti izbor trenera, tako da su oni usprkos stanovitim otporima mene angažirali.
Gosp. Tomislav Ivić je dao svoj glas i podršku Vama.
To je po meni bilo presudno, jako mi je žao da nije bliže klubu. Bio je savršeno iskren. Njegova preporuka za mene je jedna velika hipoteka. Nemam pravo da ga razočaram i sve one koje vjeruju u mene. Napravit ću sve da ga približim klubu, on to zaslužuje.
Hajdukova i Ivićeva era 70.-tih godina nosila je fenomen da su na trening dolazili navijači u velikom broju. Sada se to isto Vama događa. Na prvoj utakmici dvadeset tisuća.
To mene prati, ja sam 82. g. doživio nešto što se zove eksesivna ljubav. Pok. Tenžera je napisao nešto što mi je u to vrijeme bilo apsurdno: «Bože oče li ga jednog dana jal ovoga grada (Zagreb) pojesti». Kad sam ulazio na stadion svi su klicali moje ime. Nešto kasnije igramo protiv BiH, a cijeli stadion viče «Čiro pederu». Doživljavam strašan šok, sjetim se pok. Tenđere «Bože kako si ti to predvidio, a ja sam bio siguran da mi se to neće dogoditi». Tada sam pobijedio, ali njihov jal nikad nije prestao.
Ovdje u Splitu, našao sam svoje utočište, ovo je druga vrsta ljudi, siguran sam da ču ovdje doživjeti satisfakciju, jer taj jal nije nazočan. Čovjek koji im od 7 prvenstava (Dinamo) osvoji 3, plus 2 kupa – za njih sam «persona non grata», bosanđeros, i oni si nikada ne mogu oprostiti da im to nije napravio zagrebčanec. Oni su 24 godine lagali svoj narod, kako im Beograd ne dopušta da budu prvi. Kamuflirali su svoju nesposobnost, dođem 82.g., osvojim prvenstvo i cijeli se Beograd, Crna Gora veseli. Svima je te laži bilo preko glave. Gosp. Židaku uvijek kažem, što to nije netko drugi napravio u dvadesetčetiri godine. Da bi apsurd bio veći, ja odlazim i opet 10. god. Ništa. Onda dođem i opet osvojim prvenstvo. Jal, veliki jal, i zbog toga ispaštam. Definitivno sam u Zagrebu «persona non grata».
Splićani su Vas odmah zavoljeli.
Oni su vjerovali, kao i u slučaju Nike Kranjčara koji je isto tako odbačen. To je veličina ovog podneblja. Prihvatili su nas, evidentno je da Split ima jedno osobito srce. I oni koji su me mrzili, jer sam bio njihov rival, ti su me odmah prihvatili kao svog. Neizmjerno sam im zahvalan, samo je jedan način da im uzvratim, a to je igra i rezultat.
Iako izgledam kao blag čovjek, kod mene vlada red, svi moraju poštivati tradiciju Hajduka, a to je: ili si dao sve ili nisi dao ništa. Veliko odricanje, jer ovaj grad zaslužuje samo veliku momčad. Znam da će biti perioda kad će biti prema meni i grubi, jer to je jedan fanatizam, ali ne u pežurativnom smislu, u pozitivnom navijačkom smislu. Dok ti pokazuješ rezultat dotle će te držati. Zato sam ja angažiraniji nego ikada, usprkos godinama osjećam se snažno, spreman da komuniciram i održim neophodnu atmosferu koja može biti garant za kontinuitet i rezultat. Danas poslije utakmice, mislili su odmor, nećete, tko je taj koji će donijeti virus i infekciju, taj nema šanse da opstane.
Svoje stavove sam objelodanio. Došavši na trening, prepoznali su u meni ono što oni žele, da već na treningu igrači daju maksimum, da žele uspjeh. Pretpostavljaju da od njihove ekipe ja mogu napraviti šampione. Nemojmo zaboraviti moje reference, ja nisam padobranac. Ipak sam bio izabran od strane struke za najtrenera svijeta. Ali od toga se ne živi. Ja imam tu svijest. Moj pokretač, moj motiv je stalno se potvrđivati, na terenu ostavljam srce, nema zafrkancije, i to je Torcida odmah prepoznala, toj najboljoj publici ne možeš prodavat maglu.
Tko su Vaši istinski prijatelji.
Znam da je to gosp. Štimac, pa onda gosp. Šalov, iz mladosti gosp. Grabovac.
Dali Vam novinari dosađuju?
Ne, to je dio mog posla, na žalost oni su najvažnija bića u mom životu. Mi smo u ovom  poslu radi publike. Ako nema nje nema nikakve svrhe igrati nogomet. Novinar je duša te publike i jedina mogućnost komunikacije. Onaj trener koji to nije shvatio, taj ignorira ono najvitalnije – publiku. Često se svađam sa novinarima, ali nisam nikada imao neku konfliktnu situaciju.
Razlika trenirati reprezentaciju i klub, što Vam je draže?
Razlika je velika, neusporedivo je lakše trenirati reprezentaciju. S njom si od vremena do vremena osim kad su velike predstave. Meni je draže trenirati klub, biti svakodnevno s momčadi.
Na temelju kojih vizija pripremate momčad, kako izabrati pravu taktiku...
To je nauka. Završio sam višu pedagošku, pa fakultet fizičke kulture – specijalnost nogomet. Danas, kad je u nogometu nazočna: sociologija, psihologija, biomehanika, statistika, sve egzaktne nauke, filozofija, anatomija. I kako sada odrediti strategiju. Ima tri faktora koja morate respektirati, ako ih ignorirate – vi ste utopist.
Prvi faktor je opredijeliti se za koncepciju koja po afinitetu igrača najviše odgovara. Drugi isto tako važan, tradiciju koju ima taj klub, koju vrstu igre njeguje, priželjkuje. Možeš doći i udrit «katanačo», otjerat će te u p.m. Treće, da ne zanemariš ono što je nogometna evolucija nametnula, da budeš moderan. Moraš poznavati metodiku, ne možeš tražiti od igraća da ispune ono što si im jednom rekao. Postupak je objasni, demonstriraj i repetiraj sve dotle dok ne postane automatizirano.
U svemu tome uživate.
Ponosan sam na jednu činjenicu, znanje je jedini mjerodavan autoritet. To što se igraći boje, i trebaju se bojati, jer ako oni osjete da je moja metodika nesistematska, ne donosi progres, brzo će reći «Ma, jebi se». Autoritet donosi znanje. To je zakon i zato egzistiram, to mi daje pravo da to sprovodim i u tome ustrajem.
Koliko traga ostavlja na Vas loš, neodgojen igrač.
Igrač kod mene ne može ispoljavati svoju neodgojenost. Nema šanse, ja to gušim odmah, nema šanse.
Dijalog između Vas i igrača ne postoji, zašto, mislite li da su manje vrijedni?
Upravo suprotno, ja ih precjenjujem. Ako uđem u dijalog riskiram da izgubim. Samo monolog, to su marinci koji slijepo slušaju, to je rat u kojem nema mjesta nikakvoj demokraciji. To je apsurd, utopija.
Puno pušite, pogotovo dok traje utakmica.
Sada pušim puno manje, ova arija - klima mi puno pogoduje.
Mislite li na svoje zdravlje?
Mislim, naravno da mislim i jako se njegujem.
Zašto uvijek izaberete hotel za mjesto stanovanja?
Perem i peglam sam svoju odjeću, ali krevet ne volim namještat. Imam na to veliku alergiju i zato sam cijeli život hotelski čovjek.
Što volite jesti?
Čokoladu najviše na svijetu volim. Najsretniji sam čovjek kad mogu preskočiti jelo. Uvijek sam u društvu i nemam potrebu jesti. Nikada nisam gladan, ali pitu krompiraču obožavam.
Ova dalmatinska spiza, koja uz maslinovo ulje daje posebnu «intonacijun (šarm)», pa nije moguće da je ne volite?
Kažem, nisam gurman, ali moguće je da ću se transformirati u pravog dalmatinca. Vi se danima pripremate za neku marendu ili ručak, kao ja za neku utakmicu. Ali sine, imam čvrst karakter i za klapu me se lako da nagovoriti. Maslinovo ulje obožavam i godinama ga konzumiram.
Koliko dnevno vodite računa o Vašem izgledu?
Silom prilika dnevno se dvaput tuširam, ali bez obzira na to i dok sam bio mali naučio sam da je higijena sve. Nismo imali vodu u kući, ali sine razbijao sam led i prao se. Danas nema šanse da kosu ne operem jednom dnevno.
Piturajete li kosu?
To je laž, nikada u životu to nisam uradio. Novinar me jednom pitao i ja iz zafrkancije kažem da, i to je tako ostalo. Pa onda Čiro je to i to godište. Papir svašta trpi. Možda se budem i pituravao kad budem sjed.
Što Vam je trebala ona «odiseja» s izborom za predsjednika?
Ma nije to jedina glupost koju sam napravio u životu, ali i to sam trebao probati da si razbijem neke iluzije. Čovjek sam kojeg vodi instinkt i kažem: «Obrukat ču se». Neki autoriteti mi kažu «Nećeš». Vole me kao nogometnog trenera, ali upoznavši sve političare vidim da oni nisu ništa pametniji od mene, i da ništa više ne znaju od mene. Narod to ne zna i zato sam doživio «bedakluk». Dobro je da sam i to probao.
Koji Vam je političar drag, simpatičan i zašto?
Sanader, volim ga jer je pravi gospodin koji prezentira zemlju onako kako bi ja to želio. Čitko govori nekoliko stranih jezika, što je jako bitno, jer sve drugo je veliki hendikep. I zato što je hajdukovac.
Kako i na koji način prenosite utjecaj na momčad?
Jučer sam napalio svoje igrače (protiv Rijeke). Uspostavio sam komunikaciju da prenesem svoje duhovno stanje. Ali, to nije sve. Moram stvoriti stroj, tečnu igru koja u prvoj fazi oduzima loptu, a u drugoj daje šarm, ljepotu i kombinatoriku, a onda i rezultat.
Ja vjerujem mladima, uvjeren da nitko kao oni ne mogu apsorbirati brzo i prilagoditi se suvremenoj evoluciji. Hrabri su i beskrupulozni, stariji znaju kalkulirati.
Postoji li neki novinar koji Vam je posebno drag, zbog načina na koji piše ili zbog komunikacije
Postoji, ali ga nikad neću imenovati, zato da se drugi ne bi uvrijedili.
Stanovnik ste Splita, gdje se krećete?
Nigdje, imam veliku želju zaviriti u svaki kutak ovog prekrasnog grada, prošetati Rivom, Peristilom, Getom, Marjanom. Ali sine, sada mi je najvažniji Hajduk, trebam stvoriti igru, imam puno posla oko toga, a onda će doći i oni relaksirajući trenuci. Split ima jedno veliko srce koje prigrli svakog.
Koji poklon, koji ste dobili Vam je u srcu, nešto što je duboko ostavilo traga bez obzira na njegovu materijalnu vrijednost.
Možda u vremenu kad se on dogodio i način na koji sam ga ja primio, od čovjeka koji je uistinu na mene ostavio dubok trag. Radi se o Alenu Bokšiću, mom igraču kojeg neobično volim i poštujem. Vjerojatno je čuo da sam jako bolestan, i u Portugal je došao u kamp, ako se sjećate famoznog Karlovačkog kornera, gdje sam ja komentirao E.P. Poklonio mi je izuzetno vrijedan dar, ali to je manje važno, način na koji je taj plemeniti čovjek to napravio me je uistinu dirnilo.
«Hajduk živi vječno» - Vaš komentar?
Tko ga se dosjetio svaka mu čast.
Dali je ovo Vaš labuđi pjev ili će biti još lipe muzike u Vašoj trenerskoj karijeri?
Jedna je činjenica, klub nema novaca. To je fakat i to vrlo dobro znam. Najlakše je reći, nemam igrača, kupite mi ih. Ima dosta mladih talenata, treba ih samo valorizirati. Imperativ je tući Mađare. Onda će biti lakše. Kad bi bog i sreća to htjele, onda imam kredit da lakše vodim i stvaram, Biti će to ono o čemu sanjam, jer ja poznam metodiku koja će sigurno valorizirati optimalno svaki postojeći talent. I sad koliki je njegov talent o tome ovisi nivo rezultata koji ćemo postići.
Nitko nema ovakvu podršku, objediniti sve čimbenike Grada kao Vi, poslije 1700 god. Split ima novog cara ČIROKLECIJANA. Odakle snaga i moć?
Po meni u psihologiji postoji strah kao izuzetan motiv. Lopov kad bježi ima strah i trči brže od Svjetskog prvaka. Taj strah ja stalno nosim u sebi. Sve radim da uspijem, ali može se dogoditi da ipak ne uspijem. Osim toga nogomet je vražja igra, gdje slučajnošću ovisiš da kreneš ovamo ili onamo. Ali ja sve radim kako bi slučajnost ili sreću stavio na svoju stranu. Njeguješ li i banalne detalje, nesreća i njezin utjecaj su se smanjili.
Čuo sam da pišete knjigu o sebi.
Da pišem, bit će objelodanjena ,ali samo nakon mene.
Trenirali ste velike klubove, reprezentacije, ostvarili velike rezultate, za čim žalite?
Ima mnogo toga u mojoj karijeri za čim žalim, znam pouzdano da sam ove pameti bio bih prvak Europe i Svijeta.
Što za Vas znači istinsko prijateljstvo?
Vjernost, odanost, lojalnost.
Kad se dogodi razočarenje kako se tada osjećate?
Ja sam na žalost mnogo više osjetljiviji nego se to može pretpostaviti, i to na mene ostavlja dubok trag.
Dali bi danas kao roditelj drugačije postupali s odgojem Vaše djece?
Ništa ne bih mijenjao, moja savjest je mirna.
Kako sebe vidite jednog dana kao penzionera?
Ne vidim se nikako kao takav.

Srpanj, 2005.