Morska skitnica

Gotovo svaka njegova slika je perfecionistički dorađena, kao da u njezinom stvaranju nije ostavljeno ni najmanje mjesta

improvizaciji i slučaju. Ali, Nikola Koydl, slikar i redoviti profesor zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, osebujnim je, skitalačkim načinom života na svom malenom krstašu, prava suprotnost duhu njegovih djela.
Rođeni ste u Karlovcu, živite u Zagrebu, otkud Vaša ljubav prema moru, brodovima ..?
Svi dobro znamo koliko je za formiranje čovjeka važno djetinjstvo, a ja sam veći dio svoga djetinjstva  proveo u Crikvenici kod none. Moj djed Nikola Matejčić bio je ribar, što nije nikakvo čudo, jer je to bilo glavno zanimanje Crikveničana. Kasnije je otvorio, sve do Drugoga svjetskog rata  poznatu „Gostionu k Hrvatu„ u kojoj su dolazili Stipica Radić i Vlado Maček. Odrastao sam na palenti, srdelicama te brodetu. Dječje igre lovljenja ronjenjem između barki, tko će uloviti više riba  itd .., sigurno su odredile moj interes prema moru. Kao 14-godišnjak sam sa svojim stricem Ivanom često išao u lov na tune. To su bili veličanstveni, nezaboravni prizori koji su se duboko urezali u sjećanje. U gimnaziji sam već sve znao o Columbu, Magellanu, Vascu da Gami, pročitao Conrada i Thor Hayerdahlov  Kon Tiki. Kasnije je došao Aldrad Coles i njegove knjige Heavy Weather Sailing, The Glenans Sailing Manual i Force 10. Ljubav je samo rasla i rasla, a došao je trenutak i za kupnju jedrilice. Tri puta sam oplovio sve što se nalazi između Cresa i Cavtata, a kasnije to isto još mnogo puta u društvu. Taj osjećaj da ste stalno u kontaktu s morem i vjetrom, da osjećate miris mora, soli i riba… zaista je fascinantan. Ako k tome dodate neuhvatljivost plave boje, fantastične promjene atmosfere, vlagu, toplinu i hladnoću, jutra i zalaze sunca, te dnevne i noćne nevere, onda ste u čudu.
Vaš prvi brod?
Kako sam provodio ljeta u Splitu kupao sam se u neposrednoj blizini JK Labuda. Družeći se sa Brankom Širolom i Ilkom Lončarom, često smo znali jedriti u L-5  i već tada se rodila ideja o vlastitom brodu. Ona je ostvarena dosta kasnije, bila je to produžena Jola, poljske izvedbe sa dva trapeza. Posjedovao sam je 10-tak godina i njom oplovio Jadran. Prilično je bila neudobna za život na moru. Prodao sam je i kupio Amon 7,90 s kojim plovim već 26 godina. On ima samo jednu svrhu, da me vodi  po svim uvalama Jadrana. Obožavam jedriti i čim se pojavi dašak vjetra, gasim motor i dižem jedra!
Planirate li svoja putovanja?
Moja putovanja nisu planirana, kada isplovim iz Splita obično zaplovim prema Sutivanu. Slijedeća luka je Hvar, tamo kupim sve ono što sam zaboravio u Splitu i  okrenem  prema sjeveru. Nemam cilj, ne postavljam sebi zadatak da moram doći do nekog  odredišta, tih dva i pol mjeseca „skitničarenja“ za mene su pravi odmor. Jedrim kako puše vjetar, idem cik-cak, gore dolje, lijevo desno. Važno je vidjeti sve  prateći  konfiguraciju terena. Nema otoka, uvale, hridi  koje nisam obišao u ovih zadnjih 26 godina.
Koja Vas je uvala posebno fascinirala, tako da ste rekli- ovo je raj?
Mnoštvo je veličanstvenih uvala na našoj obali i otocima, a  pogotovo  kada ste sami u njoj i kada su  konstalacije takve da vam u određenoj situaciji i jedan prosječan zalaz sunca postane genijalan. Kultno mjesto za mene je Kaprije, uvala zaštićena od svih vjetrova.
A ribolov?
Obožavam ga! Godinama skupljam kolekciju panula i jednom, ako Bog dopusti da odem u mirovinu, vjerujem da ću se konačno pozabaviti samo panulavanjem. Inače, kako plovim po cijeli dan, tek predvečer, kada sunce zapadne  a vjetar se smiri, bacim udicu. Ponekad ulovim  ušaticu ili neku veću ribicu. Sretan sam, ne zato što je delicija,  koliko zbog užitka u bavljenja ribolovom. Naime, kad sam na brodu, jedem uglavnom voće i koristim priliku da izgubim 10-tak  kilograma viška, koje nabacim preko zime. Ribolov zahtjeva poseban način života, a kako se stalno krećem, zasad nemam za to puno vremena.
Kako „ubijate„ vrijeme na brodu?  
U početku sam nosio gomilu  knjiga, da bih shvatio kako nemam vremena ni pročitati novine. Ako  krenem u 10 h ujutro, a dođem u neku uvalicu u 10 h navečer, nemam vremena  za knjigu. Skicirao sam, zatim snimao foto aparatom, a u posljednje vrijeme nastojim zapamtiti dio slike koji me zapanji, zapljusne… Vrijeme na brodu  naprosto leti, čim se pojavi vjetar, dižem jedra i prepustim se totalnom užitku.
More kao inspiracija?
Odavno me prestalo zanimati prenošenje na platno vanjske slike vidljivog svijeta. Pokušao sam naslikati neke prizore, s namjerom da uobličim neke od navedenih elemenata koji su me fascinirali, pogotovo noćni prizori. Imam cijeli niz slika noćnog doživljaja mora, sidrišta, refleksa zvijezda. Kako se ja služim svim slobodama koje su slikari osvojili, mogu na jednoj slici naslikati kretanje u više smjerova, mogu zabilježiti i jutro i večer, i kišu i zalaz sunca. Ako tomu pridodate toplinu, ili pokušate zabilježiti i hladnoću vjetra, tada ste se samo naizgled udaljili od prepoznatljivog, onog vanjskog izgleda. Pokušaj materijalizacije tih osjeta je izuzetno zanimljiv. Ali, osim ljepote postoji i ružna strana. Zagađene i smrdljive luke, galebovi koji se obrušavaju na ljudski izmet, prekrasna mjesta puna smeća itd. Napravio sam neke slike s tom tematikom!
Morski opus?
Ne samo da imam morski opus, nego sam izradio i objekte od plastike. Kritičari nisu shvatili što ja to zapravo radim. Način na koji sam izradio te objekte je bila kombinacija svih mogućih otkrića unutar slikarstva, od  kubističkih iskustava te pravca kretanja s više strana, pa i takozvana rakova fuga. Jer ja jedan prizor, dok plovim mogu prikazati s desna na  lijevo, pa odozgo  pomiješati  atmosferu, i dan i noć, ali i sunčani dio, te večer. Tako da kombinacijom tog stvarnog događaja  postane nadrealan  i gubi vezu sa realnim prizorima. To je ono što me zanima, a ne preslikavanje onog što vidim.
Putujete li sami ili u društvu?  
Volim biti u društvu, preferiram mladost ženskog roda! Nekada su to bila zanimljiva i nezaboravna druženja, danas više ne, a i komotniji sam. Kada odem u mirovinu, zamijeniti ću ovaj brod za jedan manji 6 metarski, primjereniji i jednostavniji za  upravljanje.
Koliki su unutarnji porivi  iščekujući ljeto da iz Zagreba krenete na more?
Ne možete vjerovati koliko se približavanjem ljeta moje tijelo preobrazi! Za mene nova godina  počinje isplovljavanjem, a završava kada brod izvadim na  kopno i postavim ga na kavalete. Na moru se duhovno i fizički pomladim, vjerujući da će taj način života koji  preferiram trajati dosta dugo.
Koji vjetar Vam je najdraži?
Jedriti maestralom od dva bofora  fenomenalan je užitak. Zaboravim na vrijeme, zaboravim jesti, zaboravim disati… Prizori svjetla sunca  staklastog mora i bjelih jedara, te okusa soli u ustima, uz neizbježnu cigaretu, čine me tada najbogatijim čovjekom.
Iskustva sa neverama?
Kako sam proučio meteorologiju i savjete pomoraca,  pogotovo starih ribara, uz obaveznu radijsku prognozu, sve nevere koje su me zadesile bile su u sigurnoj luci sa 30 metara lanca na sidru.
Plovidba oceanom?
Zanimljivo da me nikada nije zanimala plovidba oceanima, iako su nedvojbeno veličanstveni. Ranije sam ih  „obilazio“ na  kartama, čitao o gradnji brodova kojima su znameniti pomorci  oplovljavali svijet, o pomorskim  bitkama,  clipperima..... a sada ih  obilazim pomoću  Google Eartha! Virtualno, ali zanimljivo.
Kad se vratite  kući, napunjenih baterija,  krenete li odmah na svoja platna ili ...?  
Potrebno je neko vrijeme da se emocije stišaju, slegnu. Neke slike koje me mjesecima  okupiraju  ponekad slikam  neprekidno danima, a zatim, sav istrošen, čekam ponovnu inspiraciju. Ne funkcioniram  na  prekidač. Dakle, tijekom godine, kad me uhvati osobito   raspoloženje, sjećajući se nekog  prizora  koji me fascinirao, uhvatim se kista i pokušavam  realizirati sliku iz unutarnje potrebe, ne zbog novca.
Kako će Vam izgledati  život kada više  ne budete mogli ploviti?
Jednog  će dana  vrijeme  učini svoje, a kad više ne budem mogao  ploviti, dat ću oglas u novine: „Mijenjam jedrilicu za  krevet u staračkom domu s pogledom na more i brodove„ . Jedan takav  postoji u Splitu, na  Zenti!

Lipanj, 2006.