splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

Igor Štimac

Vječni kapetan

Iako je „čin“ kapetana stekao davno, uz ime najbolje stoji upravo Igoru. Gdje god je igrao nosio je kapetansku traku:

Hajduk, Cadiz, West Ham, Derby Country  te legendarnih vatrenih. Danas ugledni poduzetnik upravo je kupio svoj prvi brod ( Feretti 46 ), i tako postao pravi slani kapetan, što je i bio povod našem razgovoru.
Kapetane, koji je razlog kupnji broda i zašto ste izabrali upravo Feretti 460?
Nadam se da ću to „kapetane „ zaslužiti, zasad sam mornar koji želi puno toga naučiti…a  razlog kupnje broda je prvenstveno odmor. Naime, napokon  mogu obitelji i sebi  priuštiti dva mjeseca ljetnog odmora,  da se maknemo od obaveza i stresa. A plovidba  je prava terapija za punjenje  baterija. Konzultirao sam se s mnogim znalcima i svi su mi preporučili upravo tu marku broda…a  kad sam ga vidio na slici,  bila je to
ljubav na prvi pogled. To je upravo brod kakav  sam godinama zamišljao.
Dakle, Vaš brod iz snova?
Za sada jest, jer svi  novopečeni brodovlasnici nakon  godinu dvije, kupuju još veći, želeći  više prostora i komfora. Želim provesti kvalitetan odmor  te se nadam da će mi upravo ovaj brod  to omogućiti.
Kako zamišljate idealan odmor?
Zamišljam ga u krugu najbližih, u uvali gdje nema puno svijeta i  gdje se može osjetiti kretanje mora i vjetra… te dočekati zoru i jutarnju bonacu bez  glasova.
Postoji li neki kutak Jadrana koji Vas je posebno impresionirao?
Uvijek me  iznova  zadivi Zlatni Rat u Bolu. Držim da je to najfascinantnija plaža koja postoji, divim joj se i raduje me svaki susret s njom.
Vaš prvi susret s morem...?
Praktički sam rođen na moru, vikendica mojih roditelja se nalazi  kraj Kleka, malog odmarališta u blizini mog rodnog Metkovića. Pamtim moja početna iskustva, kad sam učio plivati… u četvrtoj godini, a i moj prvi posao je bio vezan uz more. Naime, s  grupom  školskih kolega zaposlio sam se na istoj plaži kao čistač, ne bi li zaradio novac za kupnju instrumenata. Svakog ljetnog  dana, u pet ujutro, očevim sam brodićem  na vesla odlazio do 2 km udaljene  plaže i čistio je.
Kako stojite s ribolovom?
U djetinjstvu sam često išao u ribolov na glavoče i pokušavao ostvariti kapitalni ulov. Nažalost,  zbog baluna sam propustio mnogo lijepih i meni zanimljivih stvari. Sada kada sam napokon ostvario davnašnju želju – imati brod - naravno da ću ribariti. Hoću li u tomu biti uspješan, ovisi  o sreći. Uz pravog učitelja se nadam da će neki  kapitalac napokon platiti glavom.
Odlazite li često na ribarnicu?
Kada sam u restoranu, onda ja odabirem  koju ćemo ribu jesti, a inače moja supruga ide u provištu, pa tako i na ribarnicu. Ona sprema sva jela i to vrlo dobro.
Naj-riba i na koji način?
Obožavam šampijera, do 70 dkg, i neretvanskog  cipola  na gradele, uz pravo maslinovo  ulje.
Da li ponekad i Vi ipak „kužinavate„?
Zna se ponekad i to dogoditi.  Gradele su moja specijalnost i to me baš veseli, pogotovo vikendom kada smo svi doma na okupu.
A tko će na brodu kuhati?
Predstoji mi upoznavanje broda i sve što je uza nj vezano me raduje. Iskreno, očekujem baš  pravi odmor - nikakve obaveze nemislim sebi zadavati. Iako sam nemirna duha, vjerojatno nekog velikog eksperimentiranja što se tiče kuhinje neće biti, ali zapaliti vatricu i ispeći  ribicu - to uvijek.
Jedrenje...?
Jednom, u sklopu neke manifestacije  u marini Frapa, sudjelovao sam na regati, ali na jedrilici s kormilarom. Mi ukrcani bili smo pasivna posada,  uglavnom vodeći računa o tomu da ne razbijemo glavu. Svidjelo mi se to iskustvo, priželjkujem otići na pravu regatu, pogotovo na Mrdulju. Ali jedrilica mi ne bi mogla pružiti odmor kakav volim – brzo mijenjanje pozicije, odlazak na neki daleki otok i brz povratak.... to jedrilicom ne bih mogao.
Bojite li se teškog  mora, vjetra i nevere?
Respektiram more,  pogotovo kada se otisnem daleko od kraja. Strah je uvijek  dobar i pozitivan,  naravno ako je umjeren. Važno je na brodu imati osobu koju poštujete,  koja vam ulijeva povjerenje. Svjestan sam da je moje poznavanje morskih vještina  minimalno i svojski ću se potruditi da se obogatim tim znanjem.
Najdraži vjetar?
Bura, to je čist i svjež  vjetar. Uvijek kad je burno vrijeme osjećan se dobro. Imam osjećaj da taj vjetar odnese sve negativno, loše iz mene.
A što je s Bačvicama i piciginom?
Stanujem uza  same Bačvice, ali ga  zbog bolesne kralježnice, nažalost ne igram, iako poželim „itat se“.. Ponekad me zanesu ti  divni prizori koje ugledam kroz ponistru, ali je  to za mene preopasno. Šetnje uz tu fantastičnu plažu,  pogotovo uz zalazak sunca, razlog  su što sam odabrao stan na toj lokaciji.

Ožujak, 2007.