splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

Petar Skansi

Velikan košarke

Nekoć jedan od najboljih centara svjetske amaterske košarke, zatim trofejni trener i izbornik  hrvatske reprezentacije 1992.

godine na O. I. u Barceloni, Petar Skansi je i veliki ljubitelj mora i brodova. Trećim povratkom u K.K. Split, omogućio je sebi češće susrete s morem, s obzirom da nije vezan za trenersku klupu i brojna putovanja.
S morem ste vezani „pupčanom vrpcom „ od rođenja?
Točno, jer sam kao dijete živio u Pučišćima na Braču, gdje mi je majka bila učiteljica, a otac- koji tada bio nezaposlen - prehranjivao je obitelj svakodnevnim odlaskom na ribe, lijepom drvenom gajetom. Naravno da me vodio sa sobom, pa sam upijao svaki njegov pokret i memorirao razmišljanja o moru. I danas se sjetim njegovih riječi „ili se ukloni ili pokloni moru „ ,kojih se otada držim.
Koja je plaža u Splitu  bila „in„ u doba Vaše mladosti?
Iako sam po zadatku igrao vaterpolo u Jadrana, moje momačko doba vezano je za kupalište POŠK-a.  Tamo su dolazile najljepše cure, pa je klapa- činili su je pok. Vlado Bagat, pok. Ćićo Poduje, pok. Vinko Rosić Rodeo, te Rato Tvrdić, Mambo Marasović i ja  - svakodnevno bila tamo. Svi smo bili sportaši, neki  vaterpolisti a neki košarkaši, a naše kupanje je izgledalo tako da bismo uglavnom u hladovini igrali na karte i gledali curice kako šetuckaju, dok bismo tek  prije odlaska kući skočili u more da se osvježimo.
Kada ste nabavili Vaš prvi brod i zašto?
U početku sam koristio spomenutu gajetu. Često se sjetim njegove hrabrosti da relativno mladom dječaku od 14 godina povjeri brod za đitu. Na toj mu sposobnosti da nekom ukaže povjerenje i istodobno pruži izazov i danas zavidim... Onog dana kada sam se prvi put odlučio na prestanak aktivne trenerske karijere, kupio sam brod. To je bilo prije 14 godina, svidio mi se „ SCIALLINO „ od 11,5 metara, poludeplasmanac koji ima svojstva  klasičnoga broda, a performanse  današnjih brzih plovila. Moje iskustvo na Jadranu  govori da moraš imati brod koji se dobro drži na more, da vožnja bude ugodna i po većem valu, a Sciallino  se prirodno ponaša pri svakoj brzini, bez obzira na uvjete na moru. Stoga je to moj prvi i zadnji brod.
Kako danas izgleda Vaša đita s prijateljima?
To je prvenstveno odlazak na neku od regata. Jedrenjem sam oduševljen, ali ne i jedrilicom kao brodom. Naime, jedno je regatno jedriti, a drugo đitavati jedrilicom. Inače, Mišo i Marin Mrduljaš, Željko Jerkov i ja- to je klapa za guštat i uživat. Idemo na regate iz zabave, nikad nismo sidro ili lanac ostavili na kraju, nego štoviše nakrcamo „Balenu „ spizom i vinom. Tih pola milje koje izgubimo zbog dodatnog tereta obilato nadoknadi  draž našega jedrenja radi užitka, iako bih jednom volio biti u posadi broda koja želi pobijediti.
Vaš brod snova?
Svaki brod je na svoj način dobar, a  mjesto boravka nautičaru određuje optimalnu vrstu broda. Primjerice, ako živiš u Zagrebu, a držiš brod u Murteru, onda to mora biti brod – kuća, a ako živiš na moru, dosta ti je i gajeta. Svaki brod ima prednosti, ali i mana .. Svojim sam zadovoljan, a mogu samo reći koji mi nije brod snova - to je onaj kraj kojeg  prolaznici oduševljeno uzdišu.
Koje su Vaše omiljene morske destinacije?
Smatram da je jedan od najljepših djelova svijeta potez od  Splita prema Braču,  Hvaru, Visu i Korčuli. Ti otoci i more oko njih  nude nezaboravnu ljepotu prirode u svim oblicima, nešto neusporedivo…
Ribarenje i trofeji?
U ribolov  idem rijetko, jer je za ozbiljan pohod potrebno društvo. Tu i tamo odem „izvaditi“ koju lignju, dok ljeti nije vrijeme za ribolov zbog prevelike gužve na moru. Inače sam  antitalent za ribolov- kupim crva pa ga izgubim, jer zaboravim izvaditi „važ“ iz mora kad krenem brodom. Međutim, mogu se pohvaliti lubinom od 3,7 kg kojeg sam uhvatio na odmet. Bio sam prilično iznenađen tom „mrcinom „.
Tko kuha na brodu?
Ja čistim ribu, a moja supruga  kužinaje. Ribu obožavam, premda  kao dijete nisam znao cijeniti tu hranu. Na svaki način mi je draža  negoli na žaru – kao gregada, lešo, brodet… jer tu kuhareva ruka dolazi do izražaja. Moja je kuharica sjajna, tako da u principu i ne jedem po restoranima , štoviše uvijek se razočaram. Na moru, ujutro je najljepše „fetavat „- to mi je najdraži dio dana… uz pancetu i  sir, a popijem i pivo. Kako sam  aktivan  po  cijeli dan, nikad se nisam udebljao za vrijeme obiteljskog krstarenja.  
Što mislite, na osnovu Vašeg iskustva, o marinama na Jadranu?
Pojava modernih marina na Jadranu bilo je nešto revolucionarno, ali  je veći dio njih zastario. Naime, svjedoci smo da su naše marine građene za brodove do 12 m, a danas su plovila za razonodu zamjetno dulja i nadalje rastu.. Po meni je „štos„ u nautičkom  turizmu da se ljude koji imaju velike brodove i velik novac navede da troše, a zastarjele i male marine im to ne omogućuju. Treba iznova investirati, kao i u funkciju suvremenoga nautičkog turizma staviti malo ili nikako korištene luke poput Lore, sjevernu luku u Splitu, luke u Rijeci .... Relativno malim novcem dalo bi ih se opremiti korisnim sadržajima. Naravno, država koja im je vlasnik, treba taj posao, ulaganja i opremanje luka za velike jahte, sustavom licitacija i koncesija, dati privatnom kapitalu.

Studeni, 2006.