KRALJICA ORMARA - I STOLOVA

Tu nije teško vidjeti u mislima ženu obučenu u bijelu dugu haljinu, sa stručkom najljepšeg cvijeta u kosi - onoga s aromom lavande.

A ta miomirisna biljka ima u našoj civilizaciji dugu povijest: pod imenom 'dharu' korištena je još u ajurvedskoj medicini, egipatski su faraoni njezino čisto ulje koristili kao omiljen miris, stari su Rimljani običavali vodu u kupeljima obogaćivati lavandom - trošeći ju, premda skupu, i u ritualnim obredima. Znamenita engleska kraljica Elizabeta I ublažavala je glavobolju čajem od nje, a stručak lavande uvijek joj je morao biti na stolu - za svakog objeda. Ništa manje slavna Viktorija bila je još odanija lavandi, pa je svaki kutak Buckinghamske palače mirisao po njoj.
Domovina lavande suhi su i sunčani kamenjari zapadnog Sredozemlja,  u brdima Provanse, ali ona već više od 2.000 godina ukrašava vrtove diljem svijeta, donoseći uzgajivačima bogatstvo, a korisnicima užitak u njezinom cvijetu, parfemima, aromaterapiji. Ona je bila prva biljka koju su useljenici u 19. stoljeću donijeli u Australiju i na Novi Zeland, gdje i danas jedino postoji zasađena, dok je samonikla rasprostranjena od Kanarskih otoka, na krajnjem zapadu svog areala, do južnih dijelova Indije, na krajnjem istoku. Na plantažama, važno je da tlo bude propusno i alkalno, dok slaba prirodna ocjeditost i vlažna klima nisu dobra kombinacija, niti obećavaju uspješan uzgoj. Ime te biljke potječe od latinske riječi lavare, što znači prati - jer su je Rimljani mahom koristili pri umivanju, dok je Grcima više služila kao sastojak u ljekovitim pripravcima. Tako je ostalo zapisano da je antički liječnik i botaničar Dioscorides uvidio njezine vrijednosti u liječenju teškoća pri disanju, a lavandu je koristio i kao laksativ te stimulans. Lavanda nije česta u kontinentalnim krajevima, barem nije bila donedavno, ali se s klimatskim promjenama brzo širi - i jednako dobro uspijeva i u područjima umjerene klime. Višegodišnja je grmovita biljka, a njezine uspravne stabljike narastu do visine 50-80 cm. Cvjetovi nježne plavičasto-ljubičaste boje pršljenasto su raspoređeni u dugim klasastim cvatovima. Cvate od lipnja do srpnja, a na nasadima se bere do rujna. Možemo reći da je lavanda 'čisto ekološka biljka', jer ne obolijeva ni od kakve biljne bolesti, pa pri uzgoju ne zahtijeva nikakvu zaštitu. Ulje lavande stoga je i dobar antiseptik, idealna prva pomoć pri ogrebotinama i manjim ozljedama - svaka kućna ljekarna trebala bi ga imati. Njim se, umjesto alkoholom, mogu očistiti ranice, a potiče i epitelizaciju, odnosno brže zacjeljivanje ogrebotina i opeklina, te je ujedno i spazmolitik, kao i sedativ. Lavandino ulje čisti akne, sanira masnu kožu, dermatitis i cistitis, povoljno djeluje na kožu zahvaćenu psorijazom te pomaže u suzbijanju alergije i astme, bronhitisa i infekcija usne šupljine, konjuktivitisa... dok pučka medicina zna još mnoge načine primjene tog miomirisnog ulja.
Danas postoji više od 30 podvrsta i hibrida te plemenite biljke, a njezin je uzgoj unosniji nego vinogradarstvo, posebice stoga što se brižnim njegovanjem, bez upotrebe pesticida ili insekticida, dobiva cvijet izuzetne kakvoće - kojega treba samo ručno požnjeti. Čisto lavandino ulje dobiva se destilacijom s pomoću vodene pare, a potom se miješa ekstrakt raznih vrsta lavande, tako da miris i kvaliteta ulja mogu varirati. U kozmetičkoj industriji eterično se ulje lavande miješa s drugim esencijalnim tvarima, često podrijetlom i od biljaka srodnih lavandi - iz roda lavandula, kojem pripada četrdesetak vrsta. Zanimljivo je da su neke od njih poznate i po neželjenim, toksičnim učincima, primjerice španjolska lavanda, ali i ta nalazi primjenu u aromaterapiji. Eterično ulje prave lavande lako je prepoznati: ima slatkast, medno-cvjetni miris i kažemo da je 'majka među uljima', jer od svih najbrže prolazi kroz površinski sloj kože, ne izazivajući iritaciju, a dovodeći u ravnotežu energentska tijela i čakre.
U Hrvatskoj je najpoznatija hvarska lavanda, ali ona nije izvorna divlja vrsta, nego se radi o križancu prave i pitome, širokolisne lavande, pa možemo reći da je riječ o hvarskoj lavandini. Naime, prava lavanda nije izdašna kao plantažna kultura, jer njezin cvijet sadrži relativno malu količinu eteričnog ulja - ono je stoga skupo, nasuprot onom lavandina koje daju izdašnije količine, pa su isplativije za uzgoj, iako njihovo ulje po mirisu zaostaje za uljem divlje. U Splitu, nasuprot crkve sv. Dominika, Aneta Perić već gotovo 40 godina prodaje svoje proizvode od lavande. Rodom je iz Brusja, gdje ona i cijela joj obitelj, isključivo na ekološki način, uspiju godišnje proizvesti oko 50 litara lavandinog ulja. Svoju lepezu proizvoda - razne pletene balote, mirisne kitice, sapune… - nudi domaćim ljudima i strancima svežnjeve lavandinih cvjetića da u njihovim kućama zamirišu arome Dalmacije. Danas se proizvodi manje lavandinog ulja nego ikada: obere se nešto cvijeta s nasada uz putove, dok ostalo ostane neubrano - a nekoć su cijele obitelji živjele od lavande, pa i djecu školovale zaradom od prodaje ulja. Aneta Perić požalila se i na nelojalnu konkurenciju, preprodavače koji nude lažne proizvode, ali dodaje kako pravu, ekološki uzgojenu lavandu znaju prepoznati ljubitelji njezinog mirisa.  
Po dalmatinskoj tradiciji, to je miris što ga povezujemo s mirisom ormara - onim od kojega bježe moljci i druge 'beštije', pa se stoga lavanda u nas teško probija kao začinska biljka. Inače, u svijetu se posljednjih godina razmahao pravi pokret za korištenje lavande u gastronomiji: njezini se cvjetovi mogu ušećeriti, a odlična je u salatama, kao i mesnim jelima. Ipak, najpopularnija je u desertima i aromatiziranim pićima, premda je stanovita Sharon Shiply 2004. godine objavila knjigu 'The Lavander Cookbook' - kuharicu u potpunosti posvećenu lavandi. Ta je knjiga pokrenula pravi trend primjene lavande u kulinarstvu - restorani u Kaliforniji 'zatrpani' su sladoledom, želeom, kremom, salatama... od lavande. Upravo na tom primjeru marketing je pokazao kako se može prevladati predrasuda i aroma tradicionalno primijenjena u kozmetici prenijeti u gastronomiju. Iznesimo stoga lavandu iz ormara na kuhinjski stol, stvorimo njom neku novu predigru i šarmirajmo ukućane i goste novim okusima - možda da počnemo marinirajući lavandom ribu ili divljač, da dobiju neslućeno bogat ukus. A na kraju - dajmo lavandom voću neki novi štih, primjerice šljivama ili kupini, potom desertu poput sladoleda, sorbea... koji će posve drugačije 'pjevati' uz dodatak lavandinih cvjetića.