Mušketir s Firula

U posljednjih godinu dana, niz ozljeda, zaustavilo je mladog teniskog mušketira, posljednjeg (Pilić, Franulović, Ostoja,

Ivanišević) velikana s Firula, u napredovanju prema svjetskom vrhu bijeloga sporta.  Kratak boravak u svoj rodni grad, iskoristili smo za razgovor o novostima iz svijeta tenisa, ali i o temama vezanima uz more.
U zadnje vrijeme umjesto uživanja u vrhunskim mečevima uglavnom pratimo vaš zdravstveni bilten. Koliko je izgledan Vaš povratak u top-ten svjetskog tenisa?
Trenutačno se osjećam jako dobro, zaželio sam se mečeva i pobjeda. Prošlu bih godinu želio što prije zaboraviti, jer su me mnogobrojne ozljede zaustavile u napredovanju, tako da mi je teško odgovoriti na vaše pitanje. Tražio sam taj iskorak za još korak naprijed, nažalost, u profesionalnom sportu ovakve stvari se događaju.  Nastojim uvijek biti pošten prema sebi, uvjerenja sam da će biti uspona i padova…. ali, vratiti ću se još bolji i jači. Koliko će proći vremena, e to je drugo pitanje. To što sam bio u  vrhu svjetskog  tenisa, ne znači da će sve biti med i mlijeko. Mnogi direktori turnira su me kontaktirali i – moram priznati -  lijep je osjećaj da nisam zaboravljen.
Odlaskom Ivana Ljubičića postajete prvi igrač reprezentacije. Jeste li spremni preuzeti ulogu vođe tima?
Trenutačno nisam najbolje rangirani igrač, ali  po stažu i godinama sam najdulje u reprezentaciji. Nekako je prirodno  da naslijedim tu poziciju i preuzmem odgovornost koju ona nosi. Vjerujem da ću, zajedno sa Marinom Ćilićem i ostalim momcima, ispuniti naš prvi zadatak, a to je povratak u svjetsku jakosnu skupinu. To će biti težak pothvat, međutim on će značiti i veliku dobit za naš Savez. U tom ćemo slučaju  ostvariti  znatnu financijsku dobit  kojom će se financirati rad s našim mladim talentima.
Ima li koji mladi Splićanin koji može nastaviti Vašim stopama?
Kada sam ušao u top-ten, moja prva izjava bila je da sam sretan što sam nastavio tradiciju teniskog kluba sa Firula. I sada ću opet ponoviti, biti ću sretan ako netko  poslije mene nastavi taj niz. Mi splićani nismo samo jaki u tenisu, jaki smo u svakom sportu. Danas omladinci ; Dadić, Lozić, Draganja … nagovješćuju  velike stvari u tenisu.
Usporedite Ćilića i TSonga , dvoje velikih nada u svjetskom tenisu?
Obojica  su nova lica u tom sportu. Razlog zašto je TSonga eksplodirao leži u činjenici da je prošlu godinu pauzirao zbog ozljede leđa, pa je sada svjež  i gladan uspjeha. Ostvario  je fantastičan uspjeh, iako do sada nije osvojio niti jedan turnir, došao je do finala Grand Slama, o čemu mnogi mogu samo sanjati. Ćilić je mlađi, strahovito je napredovao, pobijedio je  lanjskog finalistu, što dokazuje da je klasa. Izuzetno  mi je drago što je napravio taj iskorak, jer je odavno na treninzima  pokazivao svoj raskošni talent.  
Na kojoj podlozi volite najviše igrati?
Na travi mi je trenutačno najdraže igrati. Ali, ako želi biti uspješan, vrhunski tenisač treba igrati podjednako dobro na svim podlogama. Danas su terene maksimalno usporili, nema više onih brzih dvorana kao početkom 90-tih, kad se sve rješavalo  brzim servisom. Zaista,  kompletan igrač je onaj koji dobro igra na svim podlogama.
Imate li prije meča neki svoj poseban  ritual?
Ništa posebno,  redoslijed zagrijavanja na terenu je uvijek jednak: nastojim se maksimalno koncentrirati i željno očekujem prvu loptu…. i to je sve.
Čime kratite vrijeme na turnirima?
Surfanje na internetu, slušanje  klapske muzike i čitanje knjiga.
Igrate li na karte i tko je partner?
Povremeno i kartam,  a partner mi je Ivan Ljubičić.  Naučili smo ga briškulu i trešetu, tako da je postao pravi Dalmoš.
Tko je vaš sportski idol?
U godinama odrastanja  bili su to Goran Ivanišević i Dražen Petrović… zato jer su bili sinonimi uspjeha.  Kako je samo Goran igrao tenis, bila je to fantazija.
Koga biste izdvojili kao najboljeg  igrača u posljednjem  desetljeću?
Samprasa i Federera, s tim da Federeru dajem prednost zbog načina na koji igra. S lakoćom odigra svaki udarac, a kreće se tako da čak i kada ga se pritisne, vraća  nemoguće. Užitak ga je gledati. On je vjerojatno najbolji igrač svih vremena.
Što mislite o novim pravilima na velikim turnirima, uvođenju oka sokolovog?
To je odlična inovacija  za popularizaciju tenisa. Naime, kada uložite toliko truda, dovedete trenera, kondicijskog trenera, masera ….i izgubite meč zbog pogrešne odluke suca, doslovce poludite. Ovako se zna kada je lopta dobra ili ne. I gledaocima  je zanimljivije pratiti meč, jer kad netko zatraži da se preispita sučeva odluka, odmah se čuje gromoglasan pljesak, što dovoljno govori o tom dobitku.
Tko vam je najnezgodniji protivnik?
Argentinac Nalbandijan, koji  se po talentu može svrstati uz bok Federeru i Safinu, a  totalno je nepredvidljiv. Kad igra pravi tenis i  kad je u formi - svi padaju. S njim  nikad ne znaš hoće li ići prema mreži  ili osnovnoj liniji. U nekoliko  mečeva što smo ih odigrali, uvijek je bio na visini zadatka. Za mene je najnezgodniji  protivnik, ali se, bez obzira  na to, uvijek  radujem  kad je on s druge strane mreže.
A tko Vam leži?
Ima mnogo igrača koji ne vole igrati sa mnom. Ne bih bio tu gdje jesam da nema onih  s kojima unaprijed uživam igrati. Nikada ne podcjenjujem protivnika, a u meč uvijek ulazim maksimalno napaljen, sa željom da pružim najbolji tenis.
Prije nego  meč  počne, možete  li  u očima protivnika pročitati strah?
Ne odmah, ali tijekom meča to mogu zamijetiti, pogotovo u igrača  koje redovito pobjeđujem. Stalno su u defenzivi i osjetim da su digli ruke od meča. Mentalna komponenta je vrlo važna, jer svi znaju igrati tenis, a ne mogu svi u top –ten.
Volite li igrati više s dešnjacima ili ljevacima?
Navikao sam igrati sa dešnjacima. Ljevaka je vrlo malo i uvijek, bez obzira na pripreme, teže mi se naviknuti na njihove rotacije. Dok uđem u ritam potrebno je i nekoliko gemova, a to može značiti i poraz.
Koji vam je trener  najviše pomogao u karijeri?
Svaki trener koji je sa mnom radio dao je nešto svoje, što se po rezultatima i vidi, jer sam postepeno napredovao ka vrhu. Nikada to nisu bili dramatični usponi i padovi, nego  sam svake godine bio sve bolji i uspješniji. To je zasluga svakog od mojih  trenera. Tenis je individualan sport, ali ne možeš  uspjeti ako nemaš podršku svog tima. U prvom redu tu mislim na kondicijskog i osobnog trenera.
Tko je sada u Vašem timu?
Teniski trener je Šveđanin Fred  Rosenberg, koji i putuje sa mnom, zatim je tu nekoliko povremenih kondicijskih  trenera, te ljudi koji brinu o mom zdravlju i prehrani. I naravno, moj menager.
Koji grad Vam je ostao u uspomeni, ne zbog rezultata već zbog ljepote …..
Obišao sam gotovo cijeli svijet, svaki grad ima neku svoju specifičnost, ali  Pariz je na prvom mjestu, neponovljiv. Svaki novi susret s tim gradom  čini me bogatijim i zadovoljnijim. Fenomenalan u svakom pogledu.
Je li teško  biti teniski trener?
Jest, u  tenisu je to teže nego u mnogim drugim sportovima, jer se radi o detaljima .Ponekad je iscrpljujuće, frustrirajuće, jer stotinu puta morate  ponavljati neki  udarac, a trenerov je zadatak  da u tom poslu ubaci i neku igricu, vic, kako bi vas primorao na dodatan rad. Moj sadašnji trener je veliki radnik, to je upravo ono što sam tražio, nekako smo se  našli. Nije mu teško cijeli dan stajati na terenu i nastojati  ispraviti neki detalj, a upravo ponekad  sitnice odlučuju o meču u vrhunskom tenisu. Jedna ili dvije lopte danas znače poraz ili pobjedu.
Što konzumirate za vrijeme meča?
Nema tajne, to su izotonički napici. U meču se mnogo znojim i treba u organizam unositi mnogo tekućine. Ponekad  popijem i Coca  Colu, rijetko pojedem bananu, premda bih trebao više jesti voća.
Gdje se vidite poslije tenisa?
Na to pitanje mi je najteže odgovoriti. Mislim da imam još 8-10 godina bavljenja  vrhunskog tenisa pred sobom, ali svakako treba razmišljati  o  rastanku  s igračkom karijerom i pripremati se da rastanak bude što bezbolniji. Apsolvent sam na pravnom fakultetu, tako da mi  je i to jedna od opcija.  
S kime volite putovati?
Putujem uglavnom s trenerom, obitelj mi dođe na velike turnire. Trener treba biti osoba od najvišeg povjerenja i da mi odgovara u svakom pogledu - on mi je, u neku ruku i otac i mati. Nije riječ samo o teniskim razgovorima, nego i  ugodnim druženjima  tijekom cijele sezone.
Kada ste u Splitu s kim se družite?
Družim se sa prijateljima iz osnovne  i srednje škole te onima s fakulteta. Uvijek smo u kontaktu, bilo da sam u Splitu  ili na nekom turniru.  Kad sam prošle godine bio bolestan, mnogi su mi pomogli da prebrodim krizu. Bili su pravi prijatelji, svaka im čast. Na kraju sam priredio feštu na mojoj terasi - bilo je nezaboravno.  Poštujem ih i neizmjerno sam sretan što imam takve prijatelje.
Brod?
Praktički 5-6 dana u godini imam slobodno, a za brod treba vremena da bi ga se koristilo i uživalo na njemu.  Ja sada tog vremena nažalost nemam, ali je brod  sigurno u planu za budućnosti.
Hoće li to biti gliser ili jedrilica?
Preferiram jedrilicu. Nisam stručnjak, ali bih volio naučiti jedriti.  Svi moji prijatelji kažu da je to ludilo, a vjerujem da ću i ja jednog dana  to moći kazati. Inače, gliser sam u par navrata iznajmio, kad su mi u posjetu bili trener s obitelji i menadžer. Shvatio  sam da za more  i uživanje treba vremena.
Najdraža plaža u Splitu?
Odrastao sam na Firulama. Nakon napornog treninga se odem baciti u more na najljepšu plažu na svitu. Ponekad odem sa prijateljima na Bačvice odigrat partiju picigina i to je sve. Kada napustim profesionalne vode, nadoknadit ću sve propuštene skokove ……
Morske destinacije na Jadranu?
To su uglavnom  otoci koji gravitiraju Splitu, Brač, Šolta, Hvar,Vis. Nisam bio ni sjevernije ni južnije. Nemam toliko slobodnih dana koliko bih želio da vidim svu tu ljepotu. Kada dođe vrijeme za brod…. e, tada ću od vale do vale.

Siječanj, 2008.