Morska neman
More je muka prepuna tajni, divno kao i bajka, svetinja i sudbina. Vještinu je pokorio i naučio voljeti taj mukotrpni rad s škotom i kormilom.
Tijekom godina dosegnuo je radost pretvarajući sve u zlato, osvojio je u finnu i staru sve, zlato na EP, SP, OI. Olujni vjetrovi su Iana Persya nosili zvijezdama, a on i danas uživa upravljati kormilom „ubijajući“ protivnike.
Vaši počeci ..
Dolazim iz Southamptona, počeo sam sa 6 godina jedriti u optimistu, a kako sam rastao tako sam se debljao, i već sa 13 godina sjeo u lasera. Kasnije sam prešao u finna sa 19 godina, opet zbog kilaže. Danas sam se ustalio na 95 kila, što je optimalna težina za finna ili star.
Što mislite o Vašem treneru?
David Howlett je iskusan trener, zna sve tajne jedrenja, uvijek je usredotočen na samu bit stvari. Kada razgovaraš s njim imaš osjećaj da piješ kavu sa starim prijateljem, nivo razgovora je uvijek isti, bilo da se radi o jedrenju ili razgovor o slikarstvu. Poslije trke se ne objašnjava o greškama jer su one očite. Lako je biti general poslije bitke. Kada pogriješite nema smisla vračati se, pokušavamo pričati o stvarima kako sve unaprijediti za iduću trku.
Zašto poslije finna baš star?
Jednostavno, to je bio novi izazov. Dobra stvar u ovom sportu je, da možeš birati novu kategoriju. Dobio sam priliku da naučim nove stvar i to je bilo novo iskustvo za mene. Fantastično, jer je to priprema za odlazak na veće brodove. Jedreći na America“s Cup-u dvije godine, bilo mi je puno lakše shvatiti aspekte kako da kao jedriličar napredujem.
Kako i zašto ste odlučili da Vaš flokista bude Simpson?
Prijatelji smo dugi niz godina, jako je dobar jedriličar, bio je treći u finnu na svijetu, i u nekim stvarima je bolji od mene. Razgovor je krenuo ovako„ hoćemo li „ i sutra smo već jedrili u staru. Jedrimo dosta dugo, poznajemo se odlično, sve funkcionira, zajedno smo bili u posadi + 39 na America“s Cup-u . Ova dva mjeseca do olimpijade moramo iskoristiti dobre strane jednog i drugog, da se za taj mali korak još više približimo svojim konkurentima.
Vaša očekivanja na O. I.!
Imali smo dosta vremena da se poigramo sa opremom, da napravimo prave stvari. Na dobrom smo putu, stvari su sjele na mjesto i sada je vrijeme da krenemo raditi sa Davidom. Krećemo u Kinu da malo osjetimo klimu, val, vjetar. Mislim da će sve sjesti na svoje mjesto, i da ćemo se zadovoljni vratiti u svoju zemlju.
Što nakon O. I.?
Nastavljam u staru do 2012 godine, nakon odmora ću se pridružiti svom prijatelju Ben Ainsliju, te s još nekoliko Britanskih momaka, krenuti u formiranje Britanske momčadi America“s Cupa. Tome se jako radujem, jer je to velika stvar za nas Britance. Peter Mills radi veliku stvar i nastavlja s America“s Cupom, iako ima političkih problema. Momčad je snažna i koncentrirana, ima svoj cilj, i svi želimo da što prije krenemo u tu avanturu.
Što Vas je ponukalo da krenete u America“s Cup?
Sretan sam da u životu mogu birati razne mogućnosti, novi brod, novi ljudi, novi izazovi. Imao sam priliku naučiti nove stvari, drugačije iskustvo, a zabavno je biti sa dobrom grupom ljudi. Mislim da ne možeš samo jedriti u jednoj klasi…postane monotono, ovako svaki novi dan donosi nešto novo. Sretan sam da u različitim klasama i brodovima mogu jedriti. U tome uživam, motivira me da svoje znanje nadograđujem.
Zajedno u timu +39 ste bili s Karlom Kuretom ….
On je fantastičan, moj dobar prijatelj, odlično razmišlja i ljudi ga uvažavaju i cijene. Tehnički je vrlo potkovan, draga osoba i mislim da ima dobru budućnost u profesionalnom jedrenju.
Kako vam se svidio Split kao grad?
Kada sam 2006 godine prvi put bio ovdje u Splitu, rekao sam Andriju, moramo se ponovno vratiti. Apsolutno prekrasan grad sa svojom povijesti, a te stare zidine, pa palača, sve me impresioniralo. Blizina kluba, te regatnog polja - fascinira.To vam omogućava da svaki dan trenirate 4 sata, što kod nas nije slučaj . Obišao sam cijeli svijet i vjerujte ovo nisam nigdje doživio. Hrana je sjajna, grad je zabavan, cure su prekrasne - ovo je definitivno grad za življenje.
P.S. Na Olimpijskim igrama osvojili su zlatnu medalju.
Lipanj, 2008.