Rudar od jedara
Najveće ime i tragičar na Svjetskom Prvenstvu klase FINN u Splitu, bio je zasigurno Španjolac Rafael Trujillo
, 30 godišnjak iz La Linea, vicešampion svijeta i srebreni sa OI iz Atene u klasi Finn. Ovo je njegov treći posjet Splitu, a veliki razlog dolaska na Svjetskom Prvenstvu je da što bolje upozna mlade nadolazeće lavove, moguće protivnike u borbi za olimpijsku medalju.
Vaš najveći uspjeh je srebro na OI u Ateni 2004. godine..
To je bila moja druga olimpijada. U Sidnej 2000 godine sam zajedno sa Van de Ploogom jedrio u klasi Star, i osvojili za nas razočaravajuće 7 mjesto. Ali od toga velikog jedriličara sam mnogo naučio, kako razmišljati, jedriti i pripremati se za velika takmičenja. I to smo mi (mislim na moj tim) isplanirali do u detalje. Motivacije i razmišljanja za najveći maksimum je bila borba za 3. mjesto, i to sam sebi postavio kao cilj. Više od toga nisam mogao, jer su genijalac Mateus Kusznierewicz i vanzemaljac Ben Ainsle daleko kvalitetom ispred svih ostalih jedriličara. U mom timu puno smo diskutirali o mojoj dobroj strani (snaga i mentalitet). U stresnim situacijama trebao sam dati sve od sebe, te smo mnogo radili na poboljšanju psihološkog stanja. Ujedno sam morao izgubiti na težini i to je meni predstavljalo veliki problem. Trener je dobio zadatak analizirati moje protivnike i to je fantastično odradio. U grupi jedriličara kojoj sam i ja pripadao u borbi za to 3. mjesto bilo je desetak podjednako dobrih jedriličara. Znao sam sve njihove mane i vrline, i po tome ih u pojedinoj fazi regate i razvrstavao. U glavi mi je bio mali kompjuter. Ako brzo misliš onda imaš nekakvih izgleda. U pripremnoj fazi našli smo optimalnu brzinu i kombinaciju jarbola i jedra. Odlučili smo se par mjeseci prije i iz glave izbacili i pročistili tu stavku. Tako se nismo opterećivali kao drugi, imamo li brzinu, i možemo li biti još brži. Magični ključ uspjeha je trening. Prvo pravilo je ako tvoj protivnik trenira pet dana u tjednu ti moraš uvijek više, ako tvoj rival trenira u teretani tri puta u tjednu, ti moraš uvijek više. Kad sam došao u tu kondiciju znao sam da sam spreman za borbu. Prije OI na regati u Kielu sam pobijedio, i definitivno bio na pravom putu. Ja ne spadam u jedriličare genijalce, već samo velikim radom mogu nešto napraviti. Sebe smatram samo dobrim rudarom. Inače regata na OI je posebna priča. Jedrio sam zaista dobro i sjećam se svakog odjedrenog trenutka, repiketa, ali zadnjih 200 metara odlučujućeg plova ni sam ne znam kako sam odjedrio. Želio sam mjesto za bilo koju medalju, ušavši u cilj nisam imao snage za radost, nisam ni znao koji sam stigao, i jesam li uopće osvojio tu medalju, koju sam kao dječak sanjao. Vidjevši mog trenera kako ushićeno viče: «Srebro je tvoje», znao sam da sam osvojio medalju mog sna, života. Prije OI desila mi se velika obiteljska tragedija, ostao sam bez oca. Bio je to šok za mene i cijelu obitelj. Moja majka dala mi je dodatnu snagu i neizmjernu ljubav kada mi je bilo najteže. Zato ta medalja pripada njoj.
Trenutačno ste angažirani na America“s Cupu u timu +39 Luke Devottija. Kako je tekla ta priča?
Nedugo nakon OI stigao je poziv od Luke Devottija, da dođem na Siciliju 7 dana, da malo popričamo. Zainteresiralo me na koji način on sve to planira, jer de facto je ta priča počinjala od nule. Sama ideja i njezino provođenje mi se odmah svidjelo. Okupio je eminentnu grupu jedriličara, gro je sačinjavala ekipa iz finna i svi smo rekli - zašto ne. Ipak je to vrhunac u jedrenju, taj poziv je bio upućen od Boga. Od tada do danas, ja sam bogatiji za puno lijepih stvari. To je timski rad, gdje je sve isplanirano i od vas zahtjeva maksimum ozbiljnosti, ali i lucidnost. Kako smo svi novi na tom projektu, dajemo sve od sebe. Za mjesec dana stići će i novi brod, te se nadam da ćemo se još više približiti i ugroziti vodeći kvartet.
O Karlu Kuretu?
On je po mojoj definiciji jedriličar sličan meni. Radnik, teoretičar i veliki jedriličar. Godinama smo jedrili zajedno, ali tek na ovom projektu sam spoznao sve njegove kvalitete. Satima razgovaramo o nekim detaljima kojima netko ne pridaje važnost, a onda se ustanovi da je odlična i revolucionarna novost. Na brodu je svatko karika koja je sa drugim povezana, Karlo je u tom nizu neizostavan i veoma respektabilan. Svi znaju za njegove vrijednosti i bez problema bi našao posao na bilo kojem brodu na America“s Cupu.
Gdje sebe u budućnosti vidite?
Poslije OI u Pekingu 2008 godine, isključivo na America“s Cupu. Dali kao skiper ili taktičar vidjeti ću, ali to je za mene kao jedriličara vrhunac u jedrenju.
Imate li vremena za jedrenje u Finnu?
U našoj posadi +39, coach Luka Devotti nam daje slobodu i mogućnost jedrenja u Finnu. Odradimo trening i poslije u slobodno vrijeme jedrimo u finnu. Brodovi su u Valenciji, te Karlo, Maier, Simson i ja svakodnevno dva sata odjedrimo što se kaže za naš gušt i užitak. Dogovor je da nastupimo na EP, SP i par velikih regata ove sezone.
Koja su bila Vaša očekivanja na S. P. i Vaš komentar.
Prvi posjet Vašem gradu zbio se daleke I997 godine. Fantastičan grad, palača je predivna ,ovo je Mediteran, mentalitet sličan nama Španjolcima. Na regatnom polju uvijek ima vjetra, rijetkost je u svijetu imati ovakav položaj, infrakstrukturu, blizinu hotela kao vaš Labud. Grad Split zaslužuje imati regatu G-1. Na Gold –cupu došao sam spreman, ambicije su mi bile biti u top-pet. Cilj je ispunjen, ali nezadovoljstvo u meni je veliko. Do pred sam kraj bio sam u igri za titulu. Potrebno je hladne glave napraviti analizu mog nastupa, pravio sam greške, glupo je govoriti da ih više neću ponoviti, ali svesti ih na najmanju moguču mjeru, to svakako. Trenutačno 15-tak jedriličara pretendira za olimpijsko odličje, vaši jedriličari Ivan Kljaković i Marin Mišura su veliki talenti i veliki protivnici . Onaj tko bude psihički „čistih misli„ i ratnički spreman, taj je u igri za odličje. Ovih desetak dana boravka u Splitu bili su predivni, odlazim s dragim uspomenama, bogatiji za nova prijateljstva. Rado ću doći ponovno, kao jedriličar ili turist svejedno.
Rujan, 2006.