Plesač sambe na valovima

Pet olimpijskih medalja – dvije zlatne, dvije srebrne i jedne brončane, 11 naslova svjetskog prvaka, te 125 naslova

u klasama Laser i Star čine Roberta Scheidta najvećim jedriličarom današnjice u olimpijskim klasama
Zašto baš jedrenje ?
Otac me upoznao s brodom kada mi je bilo pet godina i tada sam osjetio slobodu koji pružaju jedra i more. Taj početak su pospješili i moji prijatelji, te sam se, uz dobru atmosferu, zainteresirao i 'zagrijao do ušiju'. Obožavam ovaj sport, volim biti na brodu, na moru, osjetiti vjetar. Kada to ne radim duže vrijeme, budem pod stresom i ne osjećam se dobro. Odlazak na trening ili na regatu čini me da se osjećam živim, zaboravim na sve, postajem jedno s brodom i imam interakciju s prirodom. To su stvari koji me najviše privlače kod jedrenja. Svaki dan je drugačiji, uvijek različit, od vjetra, kurenta, do vašeg filinga. Morate koristiti um i tijelo, jer kao i u svakom sportu, i u jedrenju imate dobre i loše dane. Upravo je i vrlina pronaći tu ravnotežu i ne biti potišten kada imate loš dan. Kao i da se ne zanosite puno kada imate dobar dan.
Jedrili ste u Laseru i Staru, koje su razlike u upravljanju tim brodovima?
Na Laseru pokušavam upravljati brodom čistim automatizmom bez razmišljanja što radim, i uvijek pokušavam biti glavom van broda. Gledam okolo, u jedro, suparnike, bove, razmišljam o strategiji. Na Staru je drugačije, to je tehnički zahtjevniji brod, a i moram razgovarati s flokistom o onome što nastojim postići s brodom koji se naginje. Osim toga moram paziti na pripremu posade, dok je Laser više stvar fizičke spreme i potrage za vjetrom. Tamo ste sami i morate biti u stanju automatski upravljati brodom.
Počeli se s Laserom, a potom je uslijedio Star…
Plovio sam u Laseru do 2005. godine, mnogo sam postigao, osvojio tri olimpijske medalje i osam svjetskih prvenstava i otkrio da je vrijeme za promjenu. Star je bio odlična prilika, našao sam dobrog flokistu Bruna Prade, i odmah se ta kemija ukazala. Taj brod me učinio boljim jedriličarom. Jedreći u Laseru nedostaje vam komunikacija s drugom osobom koju imate u Staru. I sada kada je Star izbačen s Olimpijskih igara vratio sam se u Laser kako bi još jednom pokušao u svom Rio de Janeiru 2016. osvojiti olimpijsku medalju i reći zbogom olimpijskom jedrenju.
Tko su vam bili najžešći konkurenti?
Imao sam nekolicinu vrlo jakih protivnika. U Brazilu je to bio Peter Tanchard, jedan od najboljih tada u svijetu, pa je bilo jako psihički zahtjevno suočiti se s tim izazovom. Ipak 1996. godine sam ga uspio pobijediti i prvi put se kvalificirati na Olimpijske igre. To je za mene bio pothvat ravan dolasku na Mjesec, učinivši od mene da postanem i bolji čovjek, jer se mijenjala i moja filozofija života. Na Olimpijskim igrama 1996. moj najveći rival i protivnik bio je Ben Ainsle. Na dvjema Olimpijadama smo podijelili bratski medalje, 1996. godine meni, a 2000. godine njemu zlato. Isto tako moram odati poštovanje jedriličarima kao što su Greal Torben, Mateusz Kusznierewicz s kojima sam jedreći uživao u velikoj borbi, i koji su me učinili još boljim jedriličarom. Ipak, dva velikana su imala veliku ulogu u mojoj karijeri, Tanchard i Ainsle. I danas s velikim uživanjem se prisjetim naših okršaja, to vam život zasladi kao najljepši kolač.
Kakav je osjećaj biti prvak?
Smatram da je najvažnije da uživate u samom procesu usavršavanja, a ne da uživate samo i isključivo u rezultatu. Da guštate izaći svaki dan na more, trudeći se pritom da poboljšate brzinu, usavršite taktiku… Smatram da sportaš kako bi bio i zadržao se na vrhu treba znati uživati u učenju i u procesu postizanja ciljeva, jer jednom kada postignete cilj, onda automatski postavite neki novi cilj. Morate pronalaziti zadovoljstvo u dugotrajnom procesu postizanja uspjeha, a ne samo u osvajanju medalja, odnosno rezultata.
Kako doživljavate Hrvatsku, vaši dojmovi…
Prvi put sam bio 2008. godine kada sam jedrio na Europskom prvenstvu i odmah ste me osvojili arhitekturom, ali još više prisnošću vaših ljudi. Ono što mene impresionira je ta vaša jednostavnost u kontaktima, ležernost i nevjerojatna sigurnost. Split kao grad me osvojio, stara jezgra je nevjerojatna, a hrana fenomenalna. More je predivno, jako volim plivati, tako da sam svako jutro plivao, a nakon toga jedrio. Taj balans me fascinirao, da plivam i jedrim u uvjetima koji su čarobni. Imate zaista jako dobre jedriličare, s Matom Arapovom sam regatavao u Laseru i u Staru, a s Tončijem Stipanovićem uživao u okršaju…
Gdje sebe vidite u budućnosti, koji je novi izazov koji ste si postavili?
Moj sljedeći cilj je kvalificirati se na Olimpijske igre u Riju, koje će biti moje posljednje Igre u Laseru, i moja je želja da pokušam dati ono najbolje od sebe. Kada se to završi smatram da ću imati mnogo prilika u jedrenju, kao America's Cup… Jedrenje je vrlo širok sport i postoje mnogi brodovi na kojima možete jedriti profesionalno kako biste od toga živjeli. Trenutačno se osjećam dobro tu gdje jesam i smatram da su OI najuzbudljivije jedriličarsko natjecanje. Sve je u sportu, u trudu, u nadmašivanju konkurencije, godine za godinu. Sigurno je da ću sutra jedriti u većem brodu profesionalno, jer to je moj život.
Što pravi prvak mora imati?
Smatram da odlika svakog vrhunskog sportaša je to da nikada ne odustaju, uvijek se bore čak i kada imaju loš dan i kada su u lošoj situaciji. Nikada ne promišljaju da je gotovo, već pokušavaju doći do završne linije. Mnoge regate završavaju s malim bodovnim razlikama, često i jedan bod znači značajni pomak naprijed, tako da odustajanja nema u mojim mislima. Nemaju svi ljudi navedene odlike, to je nešto što morate razviti s vremenom. Dok ste mladi lako se deprimirate kada ostvarite loš rezultat, ili se previše uzbudite kada ostvarite uspjeh. Sve je u toj ravnoteži između uživanja i postizanja rezultata, ali ne smijete biti previše pohlepni.
Vidite li svog nasljednika u Laseru?
Sada kada pogledam tu klasu, nitko ne dominira, što je vrlo zanimljivo, jer je uvijek do sada bio netko tko je stalno pobjeđivao. Neko vrijeme bio je to Ben Ainsle, pa Tom Slingsby, pa Paul Goodison, a sada je poprilično otvoreno. Tonči Stipanović je jedan od momaka koji je vrlo iskusan i koji će zasigurno osvojiti medalju na OI u Riju. Vidim tu Australca, Novozelanđanina, Nizozemca, Talijana, Britanca, uistinu je teško reći, sve su to dobri momci.
Koje biste novosti uveli kako bi klasa Laser bila još kvalitetnija?
Smatram da je jedrenje u Laseru oduvijek stavljalo jedriličara u prvi plan, stoga je i korisno da se prvenstveno vratimo brodovima koji imaju vlastitu opremu i da se prestane koristiti osobna oprema. Od iznimne je važnosti da svi na Svjetskom prvenstvu imaju sličnu opremu. Sljedeća je bitna stvar da se pokuša kontrolirati trošak jedriličarske opreme koja se zadnjih godina uvelike povećao. Budući da je sam brod skup, potrebno je približiti ga da postane pristupačan, jer je riječ o klasi koja je najzastupljenija u svijetu. Ali, to je ipak za mene jedna druga sfera, to je biznis u kojem se jedriličara i ne pita.