splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

Igor Štagljar

Igor Štagljar

Znanstveni težak

Jedan od vodećih molekularnih biologa u svijetu sa svojim je timom došao nadomak izlječenju raka pluća.

Znanstvenik i izumitelj, te profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu, jedan je od vodećih molekularnih biologa u svijetu, koji je sa svojim timom došao nadomak izlječenju najzloćudnijeg tumora današnjice - raka pluća. Riječ je o takozvanom pametnom lijeku koji selektivno uništava tumorske stanice, a zdrave ostavlja netaknutima, što je kruna njegove znanstvene karijere. Osim toga, Štagljar se trenutno bavi i komercijalizacijom MaMTH tehnologije koja otvara put novim terapijama Parkinsove, Alzheimerove, kardiovaskularne bolesti, kao i dijabetesa. Svojom moćnom energijom i stilom, a nadasve kreativnim znanjem, on otkriva tajne znanosti kako bi čovječanstvu život bio lakši i ljepši.
O čemu ste sanjali kao dječak?
Želio sam postati pilot i sa 16 godina otac me odveo kod svog prijatelja, pilota DC-9., a kako sam tada već imao dva metra visine teško sam se smjestio u kokpitu tog aviona. Tu se moja želja odmah ugasila. Nakon toga sam sanjao da postanem novinar, pohađao sam kulturnu gimnaziju u Zagrebu, a maštanja i želje su se stalno mijenjale da bih u jednom trenutku odlučio da želim postati doktor ili da se bavim eksperimentalnim istraživanjem tumora. Nakon što sam položio prijemni ispit na medicini i molekularnoj biologiji na zagrebačkom PMF-u, razgovarao sam s nekoliko očevih prijatelja, koji su me savjetovali da, ako zaista želim doprinijeti čovječanstvu glede izlječenja od tumora, krenem u svijet molekularne biologije. Otkazao sam medicinski studij i gospođa koja je radila na Dekanatu zagrebačke Medicine nije mogla vjerovati da povlačim prijavu. I tako sam uz preostalih 19 izabranih studenata iz cijele Hrvatske počeo studirati molekularnu biologiju.
Što vas se tada tijekom studija najviše dojmilo?
Teško je to reći. Kada započnete nešto studirati onda se tijekom prve dvije godine uči mnogo dosadnih stvari, ali kako me odmah zainteresirala biokemija i genetika, jedva sam čekao da dođem na treću godinu studija, jer je tada započelo pravo studiranje s puno 'varijacija na biokemijske i genetičke teme'. Ta strast od tada do danas neprestano traje.
Kakav je zapravo svijet znanstvenika?
To je svijet u kojem svakodnevno učite nešto novo! U mom slučaju, dakle istraživanju molekularnih osnova nekolicine ljudskih bolesti, ključnu ulogu je igrao projekt ljudski genom, koji je bio završen 2001. godine, kada su znanstvenici odgonetnuli tj. pročitali genetičku informaciju iz svih naših stanica. Od tada znamo da je broj gena u našem organizmu oko 21.000. Svaki od tih gena ima svoju ulogu u pravilnoj funkciji trilijuna naših stanica, međutim poznata je funkcija samo malog djela njih - oko 5.000 gena, a za ostatak - njih oko 16.000, nemamo pojma koja je njihova funkcija u stanicama tj. kako dolazi do bolesti kada ti geni mutiraju. Ono što znanstvenici diljem svijeta pokušavaju odgonetnuti jest funkcija svakog gena, ne bi li jednog dana s obzirom na takvo stečeno znanje mogli izliječiti određenu bolest. Shvatiti sto se događa na molekularnom nivou u stanicama tumora, te kako se ti procesi razlikuju od normalnih stanica - to je ono što me najviše interesira! Dakle, objašnjeno najjednostavnijim rječnikom, moja znanstvena grupa proučava proteine na površini stanica, tzv. receptore, koji daju stanici nalog kada se treba podijeliti, kada treba proliferirati, a i kada mora umrijeti. Ti receptori, uslijed mutacija u genima koji su odgovorni za njihovu produkciju ili amplifikacije gena koji ih kodiraju, jednostavno polude u stanicama karcinoma, te dovode do toga da se takve tumorske stanice počinju dijeliti bez kontrole. Ono što mi pokušavamo razumjeti je kako da 'preciznim lijekovima' zaustavimo 'poludjele' receptore, tako da stanica više ne bude u tom nekontroliranom modu, gdje se non-stop dijeli. Mada znanstvenici proučavaju te receptore već gotovo 30 godina, tek su prije 12 godina napravili ogromne proboje u tom području istraživanja koji su rezultirali sintezom prvih 'preciznih lijekova' u liječenju leukemije, karcinoma bubrega, debelog crijeva i pluća. Mogu slobodno reći da mi znanstvenici tek sada počinjemo znati ono što ne znamo!
Kako je došlo do suradnje s MediLS-om i prof. Miro Radmanom?
Miro Radman je moj dobar prijatelj i smatram ga drugim ocem. Kada sam započeo studirati, Miro je bio u zenitu svoje karijere, objavio je sve svoje najvažnije radove i jednostavno sam bio oduševljen svaki put kada bi čuo njegovo predavanje, prvi put u Zagrebu, a onda i u Zürichu gdje sam radio doktorat na ETH. Tijekom jedne njegove poslovne posjete Zürichu imao sam priliku ugostiti ga u mom domu, pa smo se bolje upoznali. Odmah me fascinirao svojom spontanošću, dobronamjernošću i vizijom. Tada sam prvi puta uvidio da je jedan tako poznati znanstvenik jako zaigran te da je u biti veliko dijete (smijeh). A kad smo već kod toga i moja supruga Renata za mene kaže da sam jedno veliko dijete i da nikada nisam odrastao. I baš tada, tijekom našeg prvog druženja već nakon deset minuta smo 'kliknuli na prvu'. U godinama nakon tog našeg prvog susreta, družili smo se na brojnim konferencijama diljem svijeta. I tako mi je prije godinu dana predložio da dođem u Split i ovdje na MedILS-u osnujem svoju znanstvenu grupu. Nakon što sam promislio o toj ideji, rekao sam, zašto ne. Uvidio sam da su sazreli uvjeti da se i u Hrvatskoj može raditi dobra znanost. Iako sam rođeni Zagrepčanin, obožavam Split, a dobivši dozvolu mog sveučilišta u Torontu mogu ovdje provoditi dva do tri mjeseca na godinu i uživati u radu i životu u ovom fenomenalnom gradu. Bila je to lijepa gesta mog sveučilišta, jer je očito i njima u interesu da MedILS uspije. A MedILS može uspjeti samo ako ovdje koncentriramo najbolje hrvatske znanstvenike koji će svojim projektima privući financijska sredstva, kako iz hrvatskih & EU fondova, tako i iz privatnog kapitala, te tako pokušati publicirati interesantne studije koji će jednoga dana rezultirati u patentima i vrhunskim otkrićima.
Što mislite o kurikularnoj reformi?
Ljutim se kada već četiri godine slušam prepucavanja o kurikularnoj reformi koju smo odavno trebali modificirati. Ne bih se složio s ljudima koji govore da je baš sve u našem obrazovnom sustavu loše. Nije loše, nego je zastarjelo, te se taj sustav jednostavno treba što prije mijenjati. U modernim skandinavskim zemljama, taj sustav se mijenja svake godine tako da profesori koji predaju to žele nadograditi boljim. Kod nas se, pak, radi o sukobu različitih struja: lijevi, desni, kler, a oni koji najviše pate od toga su naša djeca i ekonomija, što je jako loše za prosperitet naše države. S ljudima koji nemaju znanja se najlakše manipulira, a ako društvu u cjelini ne ponudiš znanje, njihovo 'krhko znanje' će rezultirati u jako maloj kritičnosti društva, dakle, s tim ljudima će se moći puno jednostavnije manipulirati. A oni koji su na vlasti, zajedno s klerom zaostaju, a krajnje je vrijeme da nešto postignemo na polju obrazovanja i implementaciji visokih tehnologija (tzv. STEM revoluciji), jer naša djeca neće biti konkurentna na globalnom tržištu. Tehnologija na zapadnom tržištu se jako brzo razvija i mijenja, tako da će nas vrijeme pojesti ako se ne trgnemo i ne počnemo nešto mijenjati. Zapravo, bojim se da nas je vrijeme već i pojelo, jer smo izrazito neučinkoviti u implementaciji reformi u svim sferama našeg društva. Dakle, stvari su vrlo jednostavne: političari na vlasti moraju smoći snage mijenjati stvari na bolje!
Što biste vi mijenjali?
Ne bih ja izmišljao toplu vodu, zna se točno koji su programi obrazovanja u najrazvijenijim zemljama svijeta kao što su Finska, Švedska, Njemačka, Švicarska, Austrija, Francuska, Danska, Kanada, Japan… Prepisao bih njihov kurikularni program, te ga malo modificirao s obzirom na naš mentalitet i tradiciju. Mi tradicionalno jesmo dosta konzervativna zemlja, te bih tu činjenicu svakako uzeo u obzir, pa ne bih uzeo baš sve lijeve, avangardne metode, već bi ih prilagodio našem društvu.
Glazba i umjetnost u vašem svijetu?
Obožavam i glazbu i umjetnost. Ne mogu zamisliti da započnem dan bez glazbe. Obožavam moderni jazz koji me opušta, ali ne ujutro, već navečer svakako uz čašu dobrog crnog vina. Slušam klasičnu glazbu (npr. Straussa i Vivaldija), a također volim i rock te funk. Veliki sam fan Fleetwood Maca, Pink Floyda, Rolling Stonesa, Eaglesa, Carlosa Santane, Lionela Richieja. U uredu, dok razmišljam, slušam moderni jazz koji me relaksira: Pat Metheny, Lee Rittenour, Fourplay, Spyro Gyra, The Rippingtons. Što sam stariji, umjetnost me sve više zanima, a također obožavam fotografiju. U Toronto često idem na izložbe, volim modernu, avangardnu umjetnost, pa mi se zato i vaši radovi jako dopadaju.
Kako se regenerirate?
Kada trebam totalno razbistriti mozak, onda obožavam trčati u prirodu ili posjetiti teretanu - nakon toga sam ponovno spreman za nove izazove. Nisam od onih koji, kada se nađu u teškim situacijama, traže duhovnu obnovu i meditaciju. Naprotiv, ja odradim jak trening, dobro se iznojim te tako izbacim sve loše iz sebe. Primijetio sam da me jako regenerira naizmjenično tuširanje toplom i hladnom vodom (5 do 10 minuta). Nakon toga osjećam da mi koža diše i da sam skroz nov. Eto, baš jučer sam se kupao u moru na Kašjunima. More je bilo hladno, 16 stupnjeva, ali meni je to bilo baš super. Prolaznici su me u čudu gledali, vjerojatno su mislili da sam 'pošempja'. No, još kasno navečer sam osjećao kako me to totalno resetiralo nakon dugog i napornog puta.
O čemu sanjate?
U ovim godinama mogu slobodno kazati da su mi se snovi ispunili. Vodim uspješnu grupu znanstvenika koji rade bitne stvari za čovječanstvo. Obitelj mi je fenomenalna, imam suprugu koja me ispunjava i koju obožavam, zdravu djecu koja su na dobrom putu postati uspješni građani. Ali, kada bi baš inzistirali da vam kažem što bih htio da mi se ispuni s profesionalne strane, onda bih stvarno žarko želio da ovaj naš lijek protiv jedne od najčešćih formi karcinoma pluća, koji će uskoro ići u klinička istraživanja, bude učinkovit, te da što prije nađe primjenu u liječenju tog najčešćeg karcinoma današnjice.
Kako prepoznajete dobrog mladog znanstvenika?
Prepoznam ga u prvih pet minuta našeg intervjua. Isključivo tražim ljude koji su sretni i veseli, koji uživaju u životu i koji nisu fah idioti koji misle samo o znanosti. Želim one koji razmišljaju na široko ('outside of the box'), te one koji će biti u mogućnosti uhvatiti se u koštac sa znanstvenim problemom te neće posrnuti na prvoj prepreci… Jednostavno, tražim golgetere i pobjednike, i to na svu sreću mogu brzo prepoznati.
Koliko je laboratorij mjesto vaše zabave?
U laboratoriju sam svaki dan, i to je definitivno mjesto u kojem uživamo i ja i svi članovi mog laboratorija. No, moram vam iskreno reći da primjećujem da, što sam stariji, se studenti prestraše i ušute kada uđem u laboratorij. Odmah ih priupitam: 'Što ste zašutjeli?', nasmiješim se, započnem razgovor o muzici, umjetnosti, sportu, vremenu… i onda sve nekako krene kako treba - opušteno, i stvori se dobra vibracija među nama. Jednostavno, vodim računa da u mom laboratoriju stvaram pozitivnu, kako intelektualnu, tako i svakodnevnu, klimu.
Arsen Dedić je za sebe rekao da je akademski težak, kako biste vi sebe etiketirali?
To je jako dobra metafora - sebe samoga bih možda mogao opisati kao znanstvenog težaka. Moj posao je da pišem projekte (grantove) i od tih projekata skupljam sredstva koje će moj laboratorij koristiti u istraživanjima. Ako sam u tome neuspješan, neće biti novaca i neće se moći eksperimentirati, tj. obavljati istraživanja. Budžet moje grupe godišnje trenutno iznosi oko 1,6 milijuna dolara što je jako puno novaca. Vidite i sami da smo zbog toga mi znanstvenici na neki način 'znanstveni težaci', ali ja obožavam raditi taj posao i nije mi teško provoditi 80% mog vremena pišući znanstvene projekte. Okružen sam mladim ljudima koji pomažu i koji zajedno sa mnom rade kao tim. Uvijek sam napominjao da je uspjeh u znanosti uspjeh cjelokupnog tima! Danas više nećete biti uspješan znanstvenik ako ste vuk samotnjak, već samo onda ako integrirate pametne i radišne ljude u vaš tim koji će biti u mogućnosti provesti vaše ideje u uspješno obavljene eksperimente. Prema tome, uspjeh jednog profesora, znanstvenog težaka, je uspjeh nekoliko desetaka ili bar nekolicine znanstvenika koji zajedno rade u jednom znanstveno-težačkom timu.
Lijek protiv karcinoma pluća je spreman?
Da, on je spreman, naš rad u kojem opisujemo taj lijek je još u recenziji u jednom znanstvenom renomiranom časopisu i ne mogu vam previše reći u ovom trenutku, ne bi bilo fer, jer te rezultate još nismo objavili. Samo vam mogu kazati da će klinička istraživanja biti rađena u Torontu, u Centru za Istraživanje Tumora Princess Margaret, kao i na Klinici za plućne bolesti Jordanovac koju vodi prof. Miroslav Samaržija.
Zdrav život - je li to pravac i kako izbjeći tumore?
Definitivno jest! Ako želimo ostati zdravi te ako želimo dobro starjeti, moramo se pridržavati važnih pravila. Čujem ljude kako se tješe i kažu 'ma što da se pazim kad je naše zdravlje zapisano u našim genima.' Ti ljudi su donekle u pravu jer naše zdravlje, kao i brojne druge osobine, jesu produkt naših gena, ali ljudi zaboravljaju da smo mi i produkt okoline koja nas okružuje. Naime, na naše zdravlje uvelike utječe i 'ekspozom'. Tu spadaju sve tvari kojima se svakodnevno izlažemo: hrana, piće, zrak koji udišemo, razni oblici zračenja kojima se izlažemo. Ljudi uistinu ostanu zatečeni kada im kažem da se jako malo karcinoma (svega 7 %) može prepisati promjenama tj. mutacijama u genima. Mnogo češći razlozi, od 30 do čak 35 % leži u lošoj prehrani, a bitni uzročnici su i pušenje, pretilost, alkohol. Znam da će vam ovo zvučati zapanjujuće, ali čak 40% tumora može se izbjeći zdravijim životom i to je nešto što ljudi potpuno ignoriraju jer je danas vrlo teško, pogotovo u modernim državama zapadnog svijeta, držati se tog zdravog načina života. Većina ljudi su pod velikim stresom, puno rade, moraju ispuniti norme, malo se kreću, te jedu brzu hranu koja je bogata raznoraznim otrovima. A o piću bolje i da ne govorim, jer građani tih zemalja u prosjeku 1/3 njihovih dnevnih kalorija unose iz pića! To je vrlo nezdravo i zbog toga vrlo zabrinjavajuće! Htio bih spomenuti da ste vi ovdje u Hrvatskoj u velikoj prednosti, jer nema većeg gušta nego otići na tržnicu i ribarnicu i kupiti prirodno povrće, voće i ribu iz okolnih sela i našeg čistog mora. U Torontu se to može naći samo subotom od svibnja do listopada, a kod nas u Hrvatskoj svaki dan. I zbog toga se jako veselim kada dođem u Split ili doma u Zagreb kod mame, i kad mi ona nareže domaću pancetu od susjeda ili domaći sir i vrhnje, što je za mene kulinarski orgazam. I u Torontu se možete hraniti zdravo, ali za to ćete morati masno platiti jer takvu hranu možete kupiti samo u specijaliziranim dućanima.
Politika i znanost…
To su dvije neizbježne stvari, pogotovo ovdje u Hrvatskoj, a mogu slobodno reći i u cijeloj Europi. One su usko povezane, zato što u znanosti u svakoj zemlji imate (npr. u Hrvatskoj 30- 40) izuzetno kvalitetnih znanstvenika koji su toliko dobri da, kada bi to željeli, mogu naći posao u bilo kojoj zemlji zapada. Da biste imali jednu zdravu znanstvenu atmosferu u Hrvatskoj, onda bi kao krojači hrvatske znanosti trebali znanost dati u ruke samo tim izvrsnim znanstvenicima. Drugim riječima, u znanosti nema meritokracije, jer jedino će takvi ekscelentni znanstvenici znati na koji način najbolje kreirati znanost, da ona bude pokretač našeg društva. U Kanadi imate petstotinjak izvrsnih znanstvenika (od 33 milijuna ljudi) koji su zapravo uključeni u kreiranje kanadske znanstvene politike. Moje je mišljenje da novac za bavljenje znanošću u svakoj zemlji smiju dobivati samo najbolji znanstvenici jer se radi o velikim sredstvima koji dolaze od poreznih obveznika. Kako bi ste opravdali trošenje tog javnog novca, morate ga dati najboljim ljudima, inače to nije fer prema građanima koji plaćaju porez, pa tako bavljenje znanošću u kojoj se nesuvislo troši novac nema smisla. Samo će tako jednog dana iz tih projekata iznjedriti oni koji će u konačnici biti korisni za društvo.
Za vas kažu da ste znanstvenik s najviše stila…
Ha ha, da! Američki modni časopis 'Future-ish' me četvrtu godinu zaredom proglasio znanstvenikom s najviše stila. Nije to znanstvena nagrada, ali hajde, mogu reći da mi godi ta titula jer sam se oduvijek volio lijepo oblačiti. Međutim, u mom znanstvenom radu ta titula ne igra nikakvu ulogu, pa zbog nje neću dobiti više novaca za projekte ili publicirati bolje znanstvene radove.
Što karakterizira modernu biomedicinsku znanost u odnosu na klasičnu medicinu?
Gledajte, klasična medicina danas više ne može raditi progres bez ogromnih pomaka u molekularnoj genetici i biokemiji. Zbog čega? Da biste mogli izliječiti određenu bolest morate znati koji su joj uzroci. Recimo, imate jedan tumor i vi ćete njega operativnim zahvatom moći odstraniti. Ali, da biste bili sigurni da ćete organizam potpuno moći očistiti od tumora, vi morate nakon operacije pacijenta tretirati kemoterapijom, kako biste bili sto posto sigurni da u organizmu nije ostala niti jedna tumorska stanica, koja bi se jednog dana opet mogla razviti u tumor. Da biste stvorili učinkovite lijekove protiv tumora, morate znati u detalje koje biokemijske, metaboličke i genetske promjene dovode do razvoja tumora. Kada tumor rastavite na sastavne dijelove i kada znate što svaka molekula u tumoru radi, tek onda čete moći znati koje uzročnike tih tumora (molekule) morate uništiti s lijekom, odnosno na koji način liječiti pacijenta. I to je ono bez čega današnja medicina ne može funkcionirati - znači zasniva se na otkrićima u molekularnoj biologiji i biokemiji, na potpunom razumijevanju molekularno-bioloških i biokemijskih procesa, jer jedino ćemo tako biti u mogućnosti riješiti tajne svih bolesti.
Koliko još truda i napora će se uložiti u slaganje mozaika za mikrocelularni karcinom, da bi se napravio efikasan lijek?
Mikrocelularni karcinom je jedna vrlo rijetka forma karcinoma pluća koji se dijeli na mikrocelularni karcinom (tzv. karcinom pluća malih stanica od kojeg oboli svega 13% svih pacijenata) i karcinom pluća nemalih stanica. Ovo vaše pitanje je veoma delikatno jer je ta vrsta karcinoma (mikrocelularni karcinom) još uvijek neizlječiva. Znamo da samo 3% pacijenta kojima bude dijagnosticiran taj karcinom preživi prvih pet godina nakon što je tumor dijagnosticiran, što je jako malo. Na molekularnom nivou ne znamo što se to događa u toj podvrsti karcinoma pluća, da bismo ga mogli uspješno liječili, te se stoga u liječenju pristupa klasičnoj kemoterapiji koja je agresivna i nespecifična. Ovaj drugi, češći oblik karcinoma pluća, tzv. karcinom pluća nemalih stanica, možemo koliko toliko bolje liječiti jer postoje precizni lijekovi koji specifično uništavaju tumorske stanice, a zdrave stanice ostavljaju intaktnima. Da bismo mogli u budućnosti uspješno liječiti karcinom pluća, morat će proći još puno vode ispod Savskog mosta (po mojim procjenama bar desetak godina), a to će zahtijevati znatna ulaganja u bazična istraživanja, isto kao i u prevenciju tumora. Treba djelovati na svijest ljudi da manje puše (85% svih oboljelih od karcinoma pluća su pušači), a to se u Kanadi i Americi jako uspješno provodi jer su 90-ih godina prošlog stoljeća uvedeni strogi zakoni glede zabrane pušenja na javnim mjestima, koje je rezultiralo padom kupovine cigareta i smanjenjem broja pušača, što se odrazilo i na broj umrlih od karcinoma pluća. Također, moram naglasiti da je ulaganje u rano otkrivanje (dijagnostiku) tumora isto jako važno jer je puno efikasnije i uspješnije liječiti tumore ako ih dijagnosticiramo u ranom stadiju, kada se tumor još nije proširio na okolna tkiva.
Koliko uživate ovdje u Splitu?
Uživam u svakom trenutku u vašem predivnom gradu. Split je, uz Dubrovnik i Zagreb, meni najdraži grad u Hrvatskoj. Evo, jučer navečer sam otišao u centar na Vestibul, očaran sjedio na Peristilu i slušao gitarista kako svira, bilo je predivno. Onda sam prošetao Rivom, popeo se na prvu vidilicu na Marjan, uživao u spektakularnom pogledu na grad i otoke, i u ponoć stigao u MedILS ispod Bambine glavice na Marjanu prepun dojmova, energije i emocija. Da ne zaboravim napomenuti, grad s najljepšim ženama u jugoistočnoj Europi, Split je uistinu grad za uživanje.