splitski umjetnik, PUTOPISAC, NOVINAR, jedriličar

Ursula Polster

Ursula Polster

Wonder Woman

Privilegija je birati, a kamoli voditi i uživati u razgovoru s ženom koja osim atributa uspješna i poslovna, je i izuzetno lijepa.

Ovu Austrijanku krasi skromnost i samozatajnost te jednostavnost pristupa životu. U mladosti je bila pop zvijezda, a danas svoje umjetničke vizije, ljepotu oblikovanja interijera i naklonost umjetnosti dijeli s najcjenjenijim arhitektima diljem Europe. Zaljubljena je u našu obalu, gdje više od pedeset godina provodi dio svog odmora, te je ujedno i najbolji ambasador Lijepe Naše. Osim što je veliki radoholičar, dobar dio dana provodi družeći se s mezimicom boxericom Paulom. Bogatstvo ljudsko je u davanju, bilo osmjehom ili ugodnim druženjem, pogotovo danas kada nas pritišće taj liberalni materijalizam, pa je zadovoljstvo još veće imati ovakvog čovjeka za prijatelja. Krećući se u toj kočiji ugode, nazdravljam uz čašu crnog, da i dalje svojim radom nadahnjuje i usrećuje ljude.
Otkud ljubav prema umjetnosti, odnosno arhitekturi?
Kao mlada djevojka godinama sam živjela s jednim studentom arhitekture, puno smo putovali i otkrivali svijet oko sebe. Po prirodi sam znatiželjna, te sam svoju naobrazbu kroz  ljude raznih kultura nastojala obogatiti novim saznanjima. Veliki dojam u početku na mene je ostavila Brasilia od velikog arhitekta Oskar Niemayera.
Kako je tekao Vaš put umjetnika, tko je utjecao na Vas?
Imam više zanimanja, to je poznato, a moja karijera je počela pjesmom kao pjevačica. Moj pok. otac je bio operni pjevač, bas-bariton i imao je veliki utjecaj na mene. Njegovo pjevanje kao i scenski nastupi su me oduševljavali. Zatim se nastavilo s laganijom muzikom u kojoj su moji idoli Bob Dylan, Joan Baez … ostavili trag u meni i trasirali moj put kao muzičara. S vremenom se taj ukus prema muzici promijenio u pravcu soula – Gladies Night, Diona Warwick, Tina Turner, Areta Franklin… Nakon pjevačke karijere sam se okrenula svojoj drugoj ljubavi – arhitekturi. To me jako zauzelo, pa sam prvo otvorila dućan stilskog dizajn namještaja. I do danas sam ostala privržena tom dijelu umjetničkog i poslovnog izražavanja u kojem beskrajno uživam.
Uređujete interijere, Vaš stav o prostoru i što od njega očekujete?
S godinama dobiješ jednu vježbu kako u pravilu prostor zauzeti i prepoznati ga, točno dobiješ osjećaj kakav je prostor kada je prazan, a kakav namješten s namještajem. Kod mobiliranih prostora, moraju se određene stvari isprazniti kako bi udahnuli zrak i prostor poprimio i dobio na sadržaju. Čovjek mora jednostavno ući da bi izmaknuo nepotrebno i s otvorenim srcem kreirao, i dati novu dimenziju, dušu prostoru. Osoba se mora puno integrirati, naravno najlakše je jedan prazan stan dizajnirati.
U kojoj fazi posla doživljavate najviše strasti?
To je jako teško reći, nekada kao mlada glazbenica sam nastupala pred 20 tisuća ljudi u Čile-u i pjevala zajedno s Gloriom Gaynor, Umbertom Tozzi- em, i to zasigurno pripada mojem naj-lajf životu. Naravno, najviše zadovoljstva u današnjem radu i zanimanju je to, da sam zahvalna da mogu s ljudima komunicirati i njihove želje ispunjavati. Često su ti uređivački procesi dugotrajni, ali uvijek protkani zadovoljstvom da pronađem optimalno stanje da to uređenje na kraju zrači zadovoljstvom i ugodnim za stanovanjem.
Na kojem projektu bi željeli raditi?
Imam veliko zadovoljstvo da kod svakog projekta ( koji se uvijek razlikuje od prethodnog ), pronalazim različite puteve i različite interese za rad. I to ću raditi do kraja svog života.
Osim kreativnosti, što je važno posjedovati?
Treba imati poseban osjećaj za boje, ponekad nijansa igra veliku ulogu, zatim dobru organizaciju i zdravo mixanje između skupog, povoljnog i antičkog namještaja.
Imate exluzivan salon namještaja u  centru Beča, koji je bio Vaš strateški potez?
Počelo je s ljubavlju s jednim arhitektom koji je u meni pobudio jedno zadovoljstvo prema dizajnu i umjetnosti općenito. Ostalo je povijest, ha ha
Kako vidite budućnost Vaše firme?
Već 25. godina imam ovaj ekskluzivan dućan i mnogo sam mladih arhitekata za unutarnje uređenje odgojila, neki od njih danas imaju svoje dućane s potpisom. Na austrijskoj TV sam osam godina imala emisiju i kroz nju davala savjete. Posljednjih godina u svom salonu radim isključivo s klijentima po dogovoru.
Vaše razmišljanje o današnjem trenutku i ekonomskoj krizi u regiji
Kada radiš u visoko rangiranom segmentu, toliku krizu ne osjećaš, mene uvijek iznenađuje za koje gluposti ljudi daju puno novaca, bilo bi pametnije da ga doniraju.
Koji Vas ljudi impresioniraju?
Mnogi arhitekti i dizajneri, npr. Frank Lloyd čiju sam kuću s vodopadom poželjela imati, do jedinstvene Zahe Hadid s kojom sam imala susret i nevjerojatno zanimljiv razgovor, zatim Eileen Gray koja dizajnira čelični namještaj, pa do Frank Gehry-a koji je napravio Guggenheim muzej u Bilbao i koji sam naravno posjetila. Ipak, najviši utjecaj na mene je ostavio moj otac, koji je od opernog pjevača došao do uspješnog poslovnog čovjeka, tako da je i moj put sličan njegovom. Nažalost, taj divan čovjek nije živ.
Mnogo putujete…
Iako su putovanja naporna uživam u njima, susrećem puno zanimljivih i interesantnih ljudi iz umjetnost, kulture, ali i poslovnih ljudi. Naravno da kroz te susrete se i ja obogaćujem novim saznanjima i naučim mnoge stvari koje mene čine zadovoljnijom.
Koje su značajke vremena kojeg sada živimo?
Živimo nažalost u jedan nemiran i brutalan svijet, gdje se fanatici raznose u zrak i ubijaju nedužne ljude. Ratovi, zaštita okoliša..., pred nama je jako dug put za sve to riješiti. Nadam se najboljem, i da ćemo svi zajedno na tom trnovitom putu dati doprinos, svatko na svoj način, da uspijemo izgraditi bolji i ljepši svijet.
Neko vrijeme živjeli ste u Americi, što ste radili?
U New Yorku sam 70-tih godina živjela pola godine kao muzičar. To je bilo prekrasno razdoblje mog života, snimila sam i izdala LP u CBS Records-u, gdje su bili i Pink Floyd, Chi Coltrain, Billy Joel…, sve sam ih uspjela upoznati u back-stađu na koncertima, ali put u planine me vratio nazad u Austriju.
Koliki privilegij imate što u svojoj slobodi živite?
Cijeli život sam samostalna, prvo kao pjevačica, a kasnije kao poslovna žena. Ali isto tako mogu raditi s bor mašinom i napraviti dobar ormar kao i jednako dobro napraviti meni od sedam sljedova. Sve sam od moje majke naučila, ona bi uvijek kazala“ Nemoj se nikada osloniti na nijednog muškarca“, takvom izrekom sam i odrasla.   
Kako se regenerirate?
Slušam muziku, ona može tužne trenutke prikazati kroz suze, gdje se u pravilu tijelo čisti. Obožavam muziku za ples, a užasavam se prosječnosti. Obožavam nasmijane i dobre ljude. Volim otići u svoju kuću na jezeru kraj Beča i zajedno s suprugom Karlom i mojim psom Paulom, ploviti malom barkom, plivati, ribariti… Obožavam i vašu obalu, vašu ribu, vino i posebno vaš kruh. Vidimo se uskoro u Splitu.